„RACIONALNO O EMOCIONALNOM“
Mir, blagoslov i spas Božji ti želim!
*
„RACIONALNO O EMOCIONALNOM“
*
„I tuđa me suza zaboli makar i lažna bila!“ – Svakog lažljivca njegova laž preteče!
*
Kako emocionalno prevesti na jezik racionalnoga?
Čovjek nikada nije ono što nije? Uvijek je ono što jeste pa i kada glumi nešto što kao nije, glumac u pozorištu, na filmu. I tada je on ono što je, ma koliko ti to paradoksalno zvučalo. To mu ne priječi da u sljedećem trenutku bude „nešto drugo“ u nekoj drugoj ulozi, ono što jeste.
Granice među ljudima uspostaviše avanturisti!
Navikavanje na ono što je loše po tebe, znak ti je da strah od gubitka posjedovanog ovladao je tobom, što i nije znak neke velike ti inteligencije. E tada doživljavam kao da se cio svijet urotio protiv mene. Uistinu sam sebi sam najljući „neprijatelj“. Taj neprijatelj ime ima i zove se „mije neznanje“. Zašto neću da učim, zašto neću da znam? Odgovor je već tu, dijagnoza je postavljena: „Iracionalan strah od gubitka 'posjedovanog'.“
Što mi suze hoće reći? Suze su tekućina tijela, odijela duše, za očistiti ogledalo duše.
E, sada riječi: „Kriv sam“?, izaziva negativnu emociju moga grijeha. Zato je prevodim u „zaslužan sam“ i odmah svjetlo na promatramo, moju „rahat patnju“ pada pod drugim kutom – uglom. Čime sam bogat, samo to ti ponuditi mogu. Ono što imam to i dajem.
Lijepo rečeno: „Čini mi se da sam previše tužan, . . . .“ a nije ništa od toga nego je to nedostatak moje odlučnosti da se mijenjam u pravom smjeru, na Pravi Put da izađem. „Puno mi govore o onome što ne možemo“. Nije baš da ne možemo, prije će biti da neću zbog straha.
Kada netko te i hvali ti to ne cijeniš, u najviše slučajeva doživljavaš kao napad na svoju slobodu izbora.
Optužba i pravdanje, ljubav i mržnja, osuda i sažaljenje istog djela u istom trenu dokaz je naše ambivalentnosti.
Lako se navikneš ali teško odvikneš, ne sazrela odluka. Život je mnogo više od onoga što svatko od nas od njega uzima. Ima života u izobilju ali naš izbor je uvijek samo jedan, ne dva, tri ili više pa i kada izaberemo da ne biramo to bude jedini naš izbor u tom trenutku, kada se prepustimo slučaju.
Sve dok sam neodlučan sav trud mi je uzalud. Sve Mi je samo „kao da je?“ a nije! Zapostavljanje i pretjerivanje nisu poželjni u svim situacijama jer donose samo razočaranje i bol.
Afirmacija: Da! Negacija: Ne! Poigrati se riječima Da i Ne, mnogo kombinacija ima: Dane neda, Neda da, Dane da, Neda neda, . . . . Dali ne dali oni prolaze u našoj svijesti, svjesno ili nesvjesno. Dali da ili ne da uvijek na kraju „Da“ i kada je „Ne“ na posljednjem mjestu. Afirmacija negacije to je!
Najteži način učenja – stjecanja znanja je učenje na temelju osobnog iskustva mada je ono dugotrajnije od znanja koja stječemo na druge načine. Zato mnogi „Ja“ ka osobnom iskustvu teže, tovareći na sebe teret s kojim se nisu u stanju nositi. Lanac uvijek puca na najslabijoj kariki. Mada je to dokazano na bezbroj primjera svi bi da provjere istinitost te tvrdnje pa lanac svoje izdržljivosti, snošljivosti, trpeljivosti zatežu sve dok ne pukne. „Pametniji popuštaju!“, ne čekajući pucanje njegovo. Rastereti se tereta. Prošlost otpusti.
Ti ništa ne moraš, ako nisi na to prisiljeni nekom vanjskom silom. To tada nije tvoja volja, i tada ti se računa da to ne moraš jer nisi ima slobodu ne uznemiren birati.
Kada mi dođe do štete – oštećenja na već oslabjeli imunitet sve bolesti se na mene lijepe.
Pitam se: Čemu služe ljudske suze? Već rečeno, a ono mogu Ja je samo alibi za odlaganje donošenja odluke iza koje ću stati „lično i personalno“.
„Bol nam je signal da smo sebe zaboravili, zabranjenom približili na nedopuštenu udaljenost!“ Zato se što prije odmakni od izbora boli ili u skladu sa svojim mogućnostima uklonimo uzrok boli.
Najveću štetu varanje donosi onomu tko sebe vara. Nema ništa gore nego varati sebe. Znati a ne prihvatiti, znak je bolesna srca, ne zauvijek jer sve ima svo rok trajanja!!
Ne obećavaj sebi niti drugima ono za što znaš da ispuniti obećano nećeš. I sam znaš da su obećanja uvije isprazna sve dok ne budu ispunjena, da su puna blagodatima bi se imenovala.
Život je punina, puna blagodati a ne obećanja. Može se kad se hoće!? Može, može. I najveći skeptici se na kraju uvjere u to.
„Iskustvo je ono nešto što u većini slučajeva nam dođe prekasno.“
„Herojstvo je maska kukavičluku?!“
Sanjar uvijek „gladan“ ostaje 100%.
„Ljepota je prolazna, riječi su vremena!“
Kako odlučiš da ti je – tako ti je, koliko i kako sebe cijeniš, toliko ćeš od drugih cijenjen biti. Svojim ponašanjem na to ih „siliš“. Ti si lijep/a.
" Nevinost, znak je ne posjedovanja iskustva" te tu o ružnoći govora nema.
I na početku i na kraju čovjek treba da sebe takvog kakav je prihvati a samo ne-pametni ustrajavaju na nepromjenjivosti. Pomoći treba onomu tko pomoć hoće, traži, bez sile i prisile.
Sve je komprimirano u jedan jedini trenutak, u trenutak odmah – sada!
Od sada ću biti ono što hoću, a hoću dobro sebi, tebi, svima pa i njima (dušmanima). Osloboditi se okova u koje me okovalo moje neznanje, laganje sebi te loše navike. Granice koje vidim su u mome umu – ne i na drumu!
Svašta nešto sebi napisah. A kako ste sve ovo pročitali potrudite se nešto od pročitanog na sebe primijeniti ., hn. J
*
Hvala na posjetu i čitanju!
Es-Selamu' alejkum wa rahmetullah wa berekatuhu!, hn. :)
Svaku sreću, mir i dobro Ti!
