XVI – dio

„Kroz minsko polje, (kroz život) najlakše ću proći po stopama prethodnika.“

Ljubim znanje koje Mi dolazi odozgo, kroz srce iz dubine „duše“, koga se prisjećam:

„Nekada, nekada davno, sve smo znali!“

„Mama a tko je moj tata???“

A tko ljubi?, kada ljubi?

„Ljubi onaj tko vrši volju ljubljenog, Gospodara svoga iako ga vidio nije.“

Ljubav? Ljubav je kada se dajem bez kamate i ne na rate; - Sebe darivanje.

/Vrhunac ljubavi je: Dati život za Ljubljenog!/

Što 'očekuje' onaj koji ljubi?

Zadovoljstvo ljubljenog. – To je sva plaća ljubavi.

Z a d o v o l j s t v o - l j u b l j e n o g !

„Ljubite jedni druge .....................“ na strani istine i pravde.

Istinito svjedočim, svjedočim istinu pa makar bilo i na Moju štetu ili na štetu Mojih najbližih.

„To vam je bolje neka znate.“

.......... Bolje Mi je odmah i sada.

Počinjem još danas živjeti svoj prirodni položaj, zašto da se zaplićem, zašto da se upropaštavam, zašto da patim zbog neznanja, – Neznanje je samo-uništenje.

Skidam okove u koje Me okovalo neznanje, Moj lažni ponos, sujeta, očekivanja, želje, strasti. Oslobodio sam se, slobodan sam od pogrešnih misli, ne živim život u iluziji. Mislim ispravno.

Odani sam „rob“ Gospodaru svome i strogi gospodari svojih strasti.

„Obuzdavanje čula počinjem obuzdavanjem jezika.“

„Dobrovoljna strogost je poželjna strogost.“

Discipliniram se! Bolje sam, nego drugi da me discipliniraju!

Ne kršim obveze dobrovoljno preuzete, bez sile, bez prisile.

Ne lažem, ne varam, ne kradem, ne činim zlo drugima, vršim volju Gospodara svoga, ljubim.

Kada bih prije nego što nešto reknem, zastao, promislio (štapom po pijesku šarao) i rekao to što želim reći; ...................................... „Ja rekoh!“

Mnogo manje bi govorio. ............... „Ti sudi!“

„Mene čovjeka se vezuje za riječ ..............“

A,........... ?

„Ja oholi prihvaćam samo prosjaka.“

R E Z I M E

nastavak slijedi, . . .