V – dio

A Pravda?

Pravda mora biti brza i učinkovita, jer u koliko je pravda spora ljudsko srce sklono je grijehu.

A, Pravedan?

Pravedan i pošten, cijenjen sam u svojoj sredini.

Nepravedan i nepošten, snosim posljedice svoga nepoštenja, svoje nepravde.

Mnogima su usta puna „Pravne države“, a neće da priznaju da što je PRAVNO nije uvijek i PRAVEDNO.

Dokaz za to su korupcija i mito, „tajkunizacija“, ozakonjena pljačka zajednice u korist pojedinca.

Moja; - Čovjekova prirodna težnja već vjekovima jeste ostvariti mir, bolji život, pravo na ne uznemireni izbor, sreću, blaženstvo još za života na Zemlji. Vjekovima mi vlastodršci obećavaju bolje, bolje svima a na kraju bude „bolje“ samo Njima.

Upitam se zašto?, zašto se već jednom ne ostvari to obećanje da bude bolje svima; - i Meni i Njima?

„Neće se napiti vode onaj koji samo ispruži ruke.“

Nije dovoljno samo upitati se!? Mnogi se vjekovima pitaju ali odgovor ne dokučiše a i oni koji ga nađoše ili su ga tajili ili su ga na neprimjeren način obznanili (objavili).

(Od ovog zaključka isključene su Knjige Božje objave).

Pitam se još jednom zašto nije bolje Meni i svima a ne samo Njima. Zašto?

Zbog Mene! Ne zbog Njih. Zbog tradicije . Ne želim priznati i ispraviti grijeh pradjedova, star 3033 godine. Oni su pristali da čovjek nad čovjekom vlada na njegovu nesreću.

Time se Ja ponosim, zbog toga se oholim.

A oholost i nije neka vrlina.

Pitam se : „Da li su ljudi dozreli da podnesu i ponesu teret istinitog odgovora na prethodno pitanje?“

Jesu!, - jesmo! - Spremni smo!

Spremni smo, jer već sutra može biti kasno a dokaza za to ima bezbroj, evo ih nekoliko:

1. Postoji mnogo „velikih ljudi“ s toliko velikim brojem mana,

2. svoju strast smo za svoga „Boga“ izabrali,

3. moć je pravda,

4. „Tko nije s nama taj je protiv nas“,

5. ljudi današnjeg doba, naše civilizacije poludjeli su za čulnim zadovoljstvima; - a slušaj ih kako govore: „moglo je biti .......“ a nije, jer sve što je bilo upravo je tako moralo biti. Zapliću se.

6. ...? a tko sve nije dobio „Nobelovu nagradu za mir?“
„...... I sigurno ću im narediti pa će stvorenja Božja mijenjati! .........“

7. Ne želim prihvatiti pluskvamperfekt,
(davno prošlo vrijeme).

Što je bilo? Bilo je!, ne može se promijeniti jedino nanovo ocijeniti. Za ponijeti teret odgovora na ovo pitanje traži se Moje prihvaćanje i priznavanje:

znanja, stvarnog znanja koje proizlazi iz
mojeg' unutarnjeg iskustva, (Mojeg' sjećanja),

razumijevanje; - odgovornost za Moja djela,

da neznanje i nije neka vrlina,

da i bezazlenost nije neka vrlina,

da je od neznanja opasnije umišljeno (takozvano) znanje.

Hoću li znati??

Hoću!