BismillahirRahmanirRahim, - EsSelamu 'alejkum!
U ime Boga Milostivog, Samilosnog, - Mir i spas Božji ti želim!

ZA ONE KOJI TRAGAJU ZA SOBOM: A, ovo je moje putovanje k sebi,

Uvod u trilogiju:ilogiju:

„Svako živo biće traga za mirom“

„Svaki onaj koji se nečega straši bježi od toga, jedino čovjek koji se Boga boji Njemu se sklanja.“klanja.“

Događaji u životu mnogih nas u jednom trenutku zahtijevaju preispitivanje svog odnosa spram dobra i zla, sebe i okoline u kojoj bivaju ono što jesu, svoje usklađenosti s prirodom, s onima oko sebe i onim u sebi. Postoji li nešto iznad dobra i zla? Tako i sa mnom bi!, te se upitah:

„Casus belli?“

To pitanje postavih ja svojoj svijesti i savjesti te krenuh u osvajanja i usvajanje znanja i poimanja sebe u sebi i onoga oko sebe. O stvarnim povodima ne bih na dugo i široko. Nadam se da će i ovo dovoljno biti: Amfibolija

Nije mi pravo

Tako blizu toliko daleko
'Ko bi to rek'o
Nije mi lako slušati svako veče'
Ne znam što je preče
Radio radi muzika svira
Srce mi dira nemam mira
Bez krivnje svoje narod se smuca
Bolje da tuca sebe u glavu kao agavu
Kao budalu kap lavu sebi u slavu.
Sve su to mule oni bi bule
Oni bi Balije
Od sve muke uzimam ruke
Da hvataju tuke
Jedem k'o stoka uz sto svjedoka
Srama nemam po vas dan drijemam
Iskra je varnica iskra je krijesnica
A što je pesnica
Iskrenost zakopana licem u blato ugurana
Lice mjeri mjere lice licemjeri
Lova radi ara buši gdje burgija neće
Ima l' sreće
Kako za koga naroda glupoga
Vodi ga smeće koje sigurno propasti neće
Specifična težina mu je mala
Bogu hvala riječi su krotke obećanja slatka
Do vakta provjere
Ni sam ne zna što more što nemere
Čovječe nevjere
Budala
Moja žena moja djeca sve to jeca
Istina naša sve nas guši u duši
Valovi lome k'o voda tiha što brijeg roni
S tugom što bol i prkos goni
Sve bih otjerao u neku stvar
Kada bi bar spoznali čar
Živimo kratko neki i slatko
Budalo mala prije si znala
Da snijeg javlja proljeće
Drva neće sunce sja
Naša avlija
Tumačiti ovo luda moraš biti
U trenutku život svoj cio vidjeti
Savjest me grize a što sad mogu
Grješno sam rođen kao i drugi
Fala Bogu
Oni se lažu je ne mogu fala Bogu
Ispod crte dimenzije gledam
Dugo visoko krivo široko duboko
Ljubav je kada se daješ bez kamate
I ne na rate
Majko plači pri rodu
Pjevaj sprovodu
Nije to lako ali je pravo
Budite zdravo
Mi smo svi dobro i zdravo
Zdravo majko zdravo.

N.M.

Pisano u neznanju* uoči nove 1993. Ratne godine po utjecajem koje-koga, koje-čega i koje-šta, svašta nešto.
* pisano prije no što sam se vratio na pravi put. hn.

Ljudska radoznalost, neposluh, grijeh pokazuju se kao glavni pokretaču svekolikih djelatnosti i napretka u materijalnom svijetu, od prvih dana čovjekovi pa sve do dana današnjih.
Ono što ne zna!?, hoće da spozna, skriveno, hoće da otkrije, nedokučivo da dohvati, patnju da izbjegne, neznanje znanjem da nadomjesti, neiskustvo – iskustvom, čuda da razotkrije.

Sve to gura nas naprijed u „osvajanje i usvajanje novih znanja, mogućnosti, spoznaje i prakse u slobodu, ka razumijevanju svoga bivstvovanja pod kapom nebeskom. Tijelo, um, osjećaju, čula, intuicija, refleksi, podsvijest, svijest, savjest, sve to traži svoje mjesto u pretincima spoznaje. Svi nešto tražimo, za nečim tragamo, nešto želimo, za nečim žudimo, gdje bi to moglo biti, tražimo i tamo gdje nikada bili nismo, tamo gdje „traženo ne stanuje“. Tražimo red vrijednosti i veličina, bitno i nebitno.

Eto od te pretpostavke krenuo sam i ja „u potragu za sobom“, svojom stajnom točkom, smjerom u kom ću krenuti dalje kroz zadano mi vrijeme i svrhom svog postojanja, realizirati potragu na sreću i zadovoljstvo sebe, tebe, svih pa i „njih“.
A čuda? Čuda su moguća, sve dotle dok ne poznajemo sve procese.“ Mnogi ja u njih povjerovasmo i vjerujemo. Evo one stare i čuvene: „Što bi bilo da je bilo?“

Da su se prije samo pet stotina godina pojavili ljudi sa danas poznatim proizvodima ljudskog uma, svim čudima tehnike i tehnologije: računala, TV, telefon mobilni, razgovor na daljinu uz prijenos slike, avioni, rakete, …. . Što bi tadašnji ljudi mislili (o nama sebi običnim ljudima) tko smo i odakle smo. Sigurno bi im čudno izgledali i sve bi to za njih čudno „čudo“ bilo te bi rekli: „Ovi su čudo, u čudu čudo za čudo!“ U pitanje bi stavili i zakone prirode koje poznaju i ne poznaju nego vjeruju.

A o zakonima bez zakonodavca? Veliki je izazov za čovjeka promišljanje o tim pitanjima. Mogu reći da se između ostalog i odgovorima na ta i takva pitanja moje pisanje bavi, koje od nas traži da se opredijelimo: „Za!“
Učenje, (znanje stjecati, radi uspostave hijerarhije vrijednosti), prihvaćanjem svog prirodnog položaja, zahvalnost iskazivati, ponizan biti, (ne uzdizati se – oholiti se), služiti. Strpljivo podnositi datosti na koje uticati ne možemo, vjerovati.

Učenje iz prethodnih događaja, usvajajući stečena znanja i iskustva, priznati neznanje – svoju ograničenost, priznati znanje drugih i zahvalan na njima biti, biti spreman otpustiti prošlost, spremam promatrati stvari onakvima kakve one jesu, uočavati razlike sitne ali vrlo bitne, praštati svima i ljubiti.

„Promijenim li sebe, promijenio sam cio svijet!“
Gledam svijet bez magle predrasuda pred očima. Bistro! (Ribarski pozdrav – pozdrav svima!)
– Mir i spas Božji Ti želim!, hn.
(pozdrav vjernika – svim ljudima dobre volje, i onima manje dobre volje da se udobrovolje)

Es-Selamu' alejkum wa rahmetullah wa berekatuhu!, hn.
Svaku sreću, mir i dobro Ti!,hn. - El-hamdu lillahi Rabbil 'alemin,