B – R – R,




„Tisuću pitanja?, - nigdje odgovora!“


Nešto kao uvod:

Kako sam ja ovisan o ti, jedno bez drugog smo kao anđeo s jednim krilom. A kako smo i ja i ti ovisni o Njemu sve je nadoknadivo.

„Nositi u sebi bol a pokušavati sretan biti?“, ni niti mudro niti dobro.
Bol je znak da nismo oprostili, niti drugima a još više sebi te da smo daleko od Onoga koji sve usrećuje.

„Širit ćeš dobrotu kad postigneš 'uspjeh' u životu!“

Evo nekih pitanja iznad tisuću; - i odgovora ako Bog da.

Zašto su ljudi tužni, zašto kada za tugu nema potrebe?
„Ljudi su tužni jer su sebi dužni!, a Njemu zahvalnost. Kako to ne znaju ostaje im samo tuga, - kao druga, (prijateljica).

Zašto su majke i očevi tako čudni kada trebaju svoje dijete pustiti u svijet?
Posjeduju iskustvo, koje dijete nema. Znaju koji ih sve „vukovi“ vrebaju.

Zašto su svi namrgođeni i ne znaju što je radost?
Odgovor je sadržan u drugom dijeli pitanja: „Neznalice su!“
Ne znaju, ne poznaju, i ne prepoznaju prave vrijednosti!

Zašto svi krivimo Boga kada nam se nešto loše desi?
Ne želimo preuzeti odgovornost za svoje prethodne postupke – djela.
„Ja nisam kriv niti što sam živ!“
„A naša 'sloboda', slobodna volja pri djelovanju, zahtijeva odgovornost!“

Zašto nam je vjera mlaka, zašto ne vjerujemo u Boga?
Nismo donijeli neopozivu odluk da ćemo istinski Boga izabrati za prijatelja i Gospodara!, želeći i na dalje živjeti po starim navadama, griješnim načinom života. Kad mi treba: Bože pomozi mi!, a kada „ne treba“: Nezahvalni smo i osjećamo se neovisni! -Oholimo se.

Zašto psujemo i klevećemo, kada za to nema potrebe?
Ima, ima!, nađemo mi razlog u sebi.
„Na taj način najlakše prikrivamo svoje grijehe!“
„Drž' te lopova!“

Zašto ljude sudimo po izgledu a ne po onomu što imaju u srcu?
Neznalice smo! Ne poznajemo prave vrijednosto, - pogrešan sustav!
Pod-pitanje, molim: A gdje se kriju prave vrijednosti? – U Stvoritelju!

Zašto majka svoju djecu pobacuje a svi znamo da svatko ima pravo na život?
To mi samo mislimo da svi znaju!, obično većina tek naknadno saznaju, shvati i prihvati to, kada je već kasno. Drugi razlog ne manje bitan; Nismo mislili na posljedice svog u većini slučajeva, ne promišljenog čin, i to što nas Sotona straši teškoćama u životu na ovomu svijetu.

Zašto se prijateljstva raspadaju kada nema potrebe za to?
Pitanje je da li je to uopće i bilo prijateljstvo ili osobni interes.
„Kada nestane interesa, - nestane i 'prijateljstvo'!“

Zašto lažemo kada nas istina može osloboditi i spasiti?
Opet i opet; - neznanje i strah od izrugivanja. A pojam „istina“ treba pisati velikim početnim sloom jer: „Samo Istina Jeste!, a sve ostalo i Jeste i nije!“

Zašto mržnju gajimo u sebi kada ljubav sve pobjeđuje?
Opet je odgovor sadržan u drugom djelu pitanja. Na vagi preteže ono što je teže. Drugo: Nismo iskreno oprostili nego tek onaaakoooooo!
Oprost mora biti potpun, grije poništen u SRCU, da, da!, uprav' u srcu.
Tko ne oprosti poradi sebe, tovari i nosi kamenje na srcu. Ni to lako, - zna to svatko. I nama je drago kada nam oproste?!

Nešto kao zaključak:

Pitanje „Zašto?“ kazuje da mnogo tog ne znamo.
Kada dobijemo odgovor: „Zato!“, živimo u znanju koje nas oslobađa lutanja. Sve odgovore nalazimo u Njemu koji je Sveznajući. Njemu se iskrena srca obratimo i odgovori su istog trena tu! Zahvalimo i zahvaljujmo Mu na blagodatima nezasluženim darovima. „Hvala Ti!“
Kada 'pronađemo sebe u sebi'!, stavili smo se pod Njegovu zaštitu.
Mnogi mi govorimo: „Ja Boga ljubim!“, - a čine razne bedastoće. I?!
Lažemo, i poslije se čudimo: „Zašto mi je, kako mi je? Odgovor: Zato što sam kakov sam!“

„Boga ljubi samo onaj koji vrši volju Njegovu a ne svoju!“
Neznalica će odmah reći: A gdje je tu moje sloboda? On nije svijesan da Bog nama daje sve što je najbolje po nas!, a mi sami ne znamo što je u svakom trenu najbolje po nas!, pa pogrešno izaberemo i onda lutamo u tami svog slobodnog izbora – svoje slobode.

Što se tiče Božijeg oprosta?

Ako je srce skrušeno i namjera čista: „ Oprost dobijemo i prije no što to na naša usta izgovorimo. Toliko je Bog brz kada prašta a spor kada „kažnjava“.

I na kraju ne manje bitno:

Zovite se imenima svojim a ne nadimcima, jer je to ružno i Bogu mrsko. Imena se daju prema odlikama. Jasno!? ...........Jasno.

„Živjeti u snovima je opasno?!“

Ostavi se „pokušavam, želim, trudim se, borim se.“ Zamjeni sa:
Mogu to, hoću to, radim to, zauzimam se za to!
Zauzimaj se, „Za dodbo sebi, odmah će biti dobro i onima oko tebe, jer 'Ja' ovisi o 'Ti' a mi o Njemu!“
Znam da je sve ovo točno pa tko voli, neka izvoli.

Hvala Ti!, što si postavila ova pitanja na koja sam odgovore dokučio.

Svaku sreću, mir i dobro Ti!, hajjnezir dijeli, za život cijeli, vedar i veseli.
Ovo „dijeli“, iz jednostavna razlog da želja ne ostane na nivou željenog!, nego uzimaj , zahvti, ima dovoljno svega za sve!, jer je naš Stvoritelj Plemenit i Dobar.
„On je svemu što je stvorio opskrbu osigurao, i kako da se time koristi nadahnuo, a čovjeku kao izabranom stvorenju iznad svih koja je stvorio, moć slobodne volje darivao.“

Zahvaljujmo Mu!, i u jutro kada ustajemo i uveče kada ležemo i svaki puta kada Ga se sjetimo.

„H v a l a B o g u G o s p o d a r u S v i h S v j e o v a !!“
hn.


"M,m,m!" .......moje malo misto.
Uploaded with ImageShack.us


E – R – A,