B - R - R,

P J E S N I C I M A

Gledam pjesnika okom riječi.
Frustrirano tijelo, fragalno srce.
Neznanje jezikom, riječju liječi.

Strah zbog kompleksa vlada njime.
Utjehu traži - nalazi, u svijetu rime.
Misli!? Dok je rime, nema zime!? (vara sebe)

Frivolnim se ćuti, fragalan u duši.
Ne zna što i kako bi?, život mu se ruši.
Riječju u stihu, stihom riječi!, srce liječi.

Pjesnik ti je srce. pjesnik ti je duša.
Um kazuje jedno al' jezik ne sluša.
Jezikom ranjena duša koja?, srce ne sluša.

Prepreda u umu: Što bi bilo, što će biti?
Teško se ostavlja toga, istinu želi skriti.
Ona pak put nađe, kroz omaške, bez svađe. (rekao Frojd)

Na vani izgleda jak, čvrst i stamen.
Izgled lako vara, na srcu mu „kamen“.
To ga se, k'o ne grebe, ne prihvata sebe.

Poslje: nariče, k'o da se to drugih tiče.
Njega se to tiče, koji se u neznanju zapliće.
Pjesmom suzu krije, što pametan bio nije.

Lijek je u znanju, lijek je u prihvatanju,
Ne srami se reći što srce zbori,
Govori srcu! Srce govori, govori, ..................!
____________________________________
(rekao ja: nema sretnog kraja bez tužna sadržaja)
____________________________________
Napisao inspiriran "blog" poetama.
14. 08. 2011. godine, na škoju. hn.
E - R - A,