.......bilo je teško al' se izdržalo.

*****
Tako blizu, toliko daleko,
tko bi to rek'o?
Nije mi lako slušati svako veče'
Ne znam što je pr'eče?
Radio radi, poruke idu, glazba svira,
srce mi dira, nemam mira!
Bez krivnje svoje narod se smuca,
bolje da tuca, sebe u glavu kao agavu,
kao budalu, kap, lavu, sebi u slavu.
Sve su to mule oni bi bule,
oni bi balije. ...................!

Od sve muke uzimam ruke
da hvataju tuke.
Pijem - jedem, k'o stoka, uz sto' svjedoka,
srama nemam, cijeli dan drijemam.
Iskra je varnica, iskra je krijesnica.

A što je pesnica?

Iskrenost zakopana, licem u blato ugurana.
Lice mjeri, mjere lice licemjeri.
Lova radi, para, buši gdje burgija neće.

"Imal' sreće?"

Kako za koga "naroda glupoga".
Vodi ga "cvijeće" koje sigurno uvenut neće.
Specifična težina mu je mala; - Bogu hvala!
Riječi su krotke, obećanja slatka,
do vremena provjere.

Budala!

Moja žena moja dijeca, sve to jeca!
Istina naša sve nas guši u duši.
Valovi lome ko voda tiha, brijeg što "roni",
s tugom što bol i prkos goni.
Sve bih otjerao u neku stvar,
kada bi bar spoznali čar.
Živimo kratko neki i slatko.

Budalo mala prije si znala
da snijeg javlja proljeće!
Drv neće dok sunce sija,
Naša avlija.

Za tumačiti sve ovo lud moraš biti,
u trenutku cio svoj život viditi.
Savjest me grize al što sad' mogu?
Griješno sam rođen kao i drugi:

Hvala Bogu.

Oni se lažu Ja ne mogu;

Hvala Bogu.

Ispod crte dimenzije gledam; -
dugo, visoko, krivo, široko, duboko!?
Ljubav je kada se daješ bez kamate,
i ne na rate.

Majko plači pri-rodu,
pjevaj sprovodu.
Nije to lako, ali je pravo,
budite zdravo.
Mi smo svi dobro i zdravo.
Zdravo majko, zdravo, ....... zdravo!!
_______________________________

Pisano u neznaju jedne noći oko ponoći u prosincu
1992. ratne godine pod utjecajem koje koga, koje čega, koje šta
u "gurava vremena".

Žalosno ali istinito?!

Svako Ti dobro u sve dane života Tvojega!
N. M.