„A čovjek? ......, čovjek je kakov je!?“ *

Kada kraj određuje sadržaj onda nas u sadržaju „NNI“ ništa nesmije iznenaditi.

O čovjeku:

„Čovjek je stvorenje u koje je njegov Gospodar udahnuo dušu.“
( a što je duša?, - neznamo!)

Čovjek nije biljka, čovjek nije životinj, čovjek nije mineral, čovjek nije eter. Čovjek se razlikuje od ostalih stvorenja, svojim pravom na slobodan i neuznemiravan izbor: S kim, kako, kada, gdje i zašto?, dok to druga stvorenja nisu u stanju. Svi potječemo iz istog „Izvora“ ali su nam uloge različite dodjeljene. „Čovjek neće ništa moći što On neće htijeti!“ Čovjek ne glumi, on je glumac, te stog razloga ne stoji tvrdanja da je čovjek uvijek drugojačiji!? Ne!, on je uvijek onako kakov je. Uz pojam čovjek, ne može stajati tvrdanja: „Ja Jesam Koji Jesam!“, jer on to nije! „Ja jesam kakov sam!“ Ova tvrdnja je primjerena za čovjeka a ona prva za Apsoluta, za Boga. Čovjek zato nije uvijek drugi nego drugojačiji – različit u stavovima po raznim pitanjima. Razlog: Prilagodba uvjetima u koje bude stavljen svojevoljno ili bez svoje volje.

Što bi bilo da je čovjek lišen slobodne volje? Da li bi bio cvijet?

O tomu neću ništa reći: kreirajte sami.

Cvijet i čovjek razlikuju se kao što sam već rekao po slobodi i mogućnostima koje ta slobodna volja daje čovjeku, ali ne i cvijetu. Ko je u prednosti, drugo je pitanje.

Pogledajmo sada kako se „čovjek“ rađa:
Rađa se kao nedovršeno stvorenje – biće. Nije u stanju samo se hraniti od zvijeri braniti, hodati, govoriti a ono najvažnije ne posjeduje iskustva koja donosi boravak u različitim sredinama: (voda, vatra, pad sa visine,..............................).
Iskustva su bezbrojna koja će tijekom života steći a cvijet?, kao cvijet!?
Iz sjemena će izrasti biljka, donijeti cvijet, cvijet će uvenuti, sazrijet će sjeme, biljka će se osušiti, skršiti ako prije toga ne posluži kao hrana nekim životinjama. To je „sudbina“ cvijeta. A čovjek je stvorenje posebne vrste, koje se u veoma kratkom periodu može prilagoditi raznoraznim siuacijama i uvjetima života i rada, ako ti uvjeti nisu prirodom određeni kao smrtonosni za njga; - Nije čovjek stvoren da diše u vodi ili da u ognju živi. Kakova iskustva ima novorođenče kada su u pitanju njegova čula, njegove potencijalne mogućnosti koje stječe prolazeći kroz život, učeći? Što bi bilo da ga nitko ničemu ne uči. Da li bi tad bio na nivou „Anđela“ bezgriješan u potpunosti usklađen sa prirodom? Sva ova pitanja proizvod su neznanja koje proizlazi iz ne prihvatanja. Koga?, Stvoritelja! Tvorca svega vidljivog i nevidljivog koji je sve stvorio i kako da se time koristi nadahnuo. Otuda svi nesporazumi i mudrovanja!, o svemu, svakomu i svačemu, najčešće bespotrebna, beskorisna, zamaraju i odvode sve dublje i dublje u tamu neznanja. Vid, sluh, dodir,miris,okus, moć govorne komunikacije, pismo i još mnogo štošta izdiže čovjeka iznad biljnog i životinjskog svijeta, svijeta tvari i stvari. Neuporedivo! U zemljanu posudu pzasadimo, jednu pored druge dvije biljke: jednu papriku ljutu, drugu jagodu. Zalivoajmo ih istom vodom, prehranjujmo jednako i na kraju; - jedna daje slatke a druga ljute plodove mada su u istom sudu u istoj zemlji rasle. Pa kada je tolika razlika među biljkama, koliko je tek čovjek različitiji od ostalog biljnog i životinjskog svijeta nema potrebe dalje obrazlagati. Kada se pojavi nesporazum u tumačenjima, znak je da pod odeđenim pojmom poimamo različito. S toga je prije svake rasprave potrebno uskladiti stavove oko temeljnih pojmova o kojima se hoće raspravljati. Kada pogledamo čovjeka danas: Vidimo da je sav užurban.

Ugodno i korisno?

Čovjekova težnja za unaprijeđenjem životne i radne sredine koja je prirodan nagon, primjenio je i u sferu uživanja i strasti te i od toga „zanimanja“ učinio.
To nas je dovelo tu gdje smo. „Tko odveć ljubi strast, ljubi osobnu propast.“

Što je znanje a što iskustvo?

Svi sve znaju nitko nikoga ne sluša! Ja jači ja u pravu! Dalje se ......................!
„A život je samo igra i zabava!, o ljudi kada biste vi to znali samo!“

Misao, stvarnost, energija, svijest?

Misliti i znati?, razlikuju se kao glad i sitost. Da bi nešto rekao o stvarnosti ipak ću prije toga reći što je to:

„Iluzija“:
„Kada sluga – čovjek pokušava oponašati Gospodara – Boga onda to nazivamo iluzijom!“ Svrha misli nije da stvaraju nego da upučuju i dovedu do, do pred; Misao nam ukazuje na „stvarnost“, pa zar to od misli nije dosta?, to i je njena uloga.
A što je „Stvarnost?“ „Ono što postoji ne može prestati postojati“, a sve ostalo i jeste i nije; Rađa se, odrasta, stari, razboljeva i umire. Niće, raste donosi plod dozrije osuši, skrši i struli. „Prah prahu!..........!“ „On je vječan!“

Energija: Sve je energija! Izvori su različiti. Nije mudro poistovjećivati energiju i „Energetika“. Tko to radi pokazuje neznanje u poimanju. pojmova. Toplotna E, hidro E, elelktrična E, Sunčeva E, ............... . A ljudski um sklon je ka prepredenosti! Svrha energije je čovjeku olakšati proizvodnju svega što mu je potrebno za život a unosom energije i održavnje na životu do roka određenog.

Svijest: Tvrditi da „energija je svijest“ je da padneš u nesvijest! Energiju možemo pretvarati u koješta pa preko toga i do održavanja svijesti koja nam je darivana kao razumnom biću. Čovjek bez svijesti i nije u punom smislu te riječi čovjek. Čovjek koji posjeduje svijest je odgovoran za svoje postupke dok onaj bez svijesti ne odgovara za učinjena djela.

Zato na kraju namjesto zaključka:

„Čovjek je kakov je!“ Nikada nemože biti kakov nije!, jer uvijek je nekakov!.
Mišljenje moje o Tebi je moje mišljenje; - A Ti si Ti ma kakov da si, je Ti jesi!

U pravu: A tko sam ja da određujem tko je u pravu? Najčešće i jedan i drugi iz prostog razloga što jedan te isti „pojam“ – „predmet“ promatramo pod rzličitim kutom, te dobijamo dojam da je točna moja (tvoja) tvrdnja a sve iz banalnog razloga:Lijeni smo prošeati i pogledati „medalju“ sa druge strane.

„S v i s v e z n a j u ! - N i t k o n i k o g a n e s l u š a !“

UKOPANI u svoju oholost - neznanje!

Mir svima koliko vas ima!, ma gdje bili.
hn.