Mislio, mislio, mislio, - i na kraju se sjetiio;

Što je to savjest?
Savjest je ono ?, ono nešto sveprisutno u meni , ono nešto što mi govori „Moraš!“, ono nešto što me ne napušta i kada sam na najusamljenijem mijestu, ono od čega ne mogu pobjeći sve dok sam pri „zdravoj pameti“, dok sam čovjek.
Zašto je nemoguće izbjeći savjesti?
Zato što ti svijest govori da postojiš a savjest te definira odgovornim.
Savjest je svjesnost o moći odabira te smo stoga i odgovorni pred svojom savješću sve dok imaamo moć neuznemiravanog izbora.
Savjest je djelatnpost mozga kojom nas upozorava da smo odgovorni pred sobom, drugima i Gospodarom svojim za svoja djela ,- dobra i loša te da nam je potrebno čišćenje „zrcala“ - duše. Čišćenje vršimo tako da pred sobom , pred ljudima i pred Gospodarom svojim priznamo svoje grijehe, (griješne misli, riječi, djela i propuste), - pokajemo se, oprost molimo, štetu nadoknadimo; - A nadalje u životu dobro činemo.
Do sada izrečeno po ovom pitanju uvod je u ispravno poimanje savjesti:
a) Savjest je svjesnost Boga,
b) Savjest nam govori da imamo Gospodara,
c) Da smo uvijek sluge, nikad' Gospodari, sluge pokorne naročito kada znamo koliki je naš Gospodar,
d) Čovjek svjestan svoga Gospodara nikada ne živi u iluzij, nego je sluga poslušan, nikad se ne oholi niti likuje nad tuđom nesrećom; - A iluzija je kada sluga pokušava oponašati Gospodara.
*
(hipoteza, „teza, antiteza, sinteza“, analiza, stav, način života, milost, sud!)

Sud prepuštam "Sudiji najpravednijemu!"
hn.

*