"K R A L J E V S T V A"
*
"RAZLIKE SITNE ALI VRLO BITNE"
(između mojeg mlađeg brata po ocu ali ne i po majci i mene.)
*
"Ti imaš svoje Kraljevstvo, a ja svoje,
Tvoje je Kraljevstvo zemlja politike i njenih problema,
Moje je prirodno Kraljevstvo u svoj svojoj ljepoti.
Ti imaš svoje Kraljevstvo s programima i sukobima,
Ja imam svoje sa snovima i nadama.
Budi zadovoljan svojim Kraljevstvom, kao što sam ja zadovoljan
svojim Kraljevstvom iz svojeg viđenja.
Tvoje je Kraljevstvo zapetljani politički čvor koji Vrijeme nastoji odriješiti.
Moje je Kraljevstvo lanac humaka i planina što se s poštovanjem i
veličanstveno dižu plavom nebu.
Tvoje je Kraljevstvo međunarodno pitanje koje još treba riješiti,
Moje Kraljevstvo jesu spokojne, čarobne, doline po kojima se razliježe
zvonjava crkvenih zvona, pozivi za molitvu, rika bikova i žubor potoka.
Tvoje je Kraljevstvo prijepor između Zapadnjaka i njihovih protivnika s Juga,
Moje je kraljevstvo krilata molitva što zorom lebdi, dok pastiri vode stada
na pašu, i onda s večeri, kada se težaci vraćaju s njiva i iz vinograda.
Tvoje je Kraljevstvo popis bezbrojnih duša,
Moje je spokojna planina što stoji između mora i nizina kao pjesnik između dvije vječnosti.
Tvoje je Kraljevstvo smicalica lisice kada se sretne s krivolovcem i varka
krivolovca kada se sretne s lovočuvarem.
Moje je Kraljevstvo vijenac uspomena na djeve što kliču na mjesečini i na djevice
što pjevaju između gumna i tijeska .
Tvoje je Kraljevstvo šah koji igraju bankar i političar.
Moje je Kraljevstvo hram u kojem moja duša nalazi sklonište kad se izmori
od ove civilizacije što juri na škripavim kotačima.
Tvoje Kraljevstvo jesu dvojica ljudi: porezovnik i poreznik,
Moje Kraljevstvo jest čovjek što drži glavu među dlanovima u hladovini Svetog Drveta,
zaboravivši sve osim Boga i sunčane svjetlosti.
Tvoje Kraljevstvo jesu banke, pošte, luke i trgovina,
Moje je daleka misao, žarka ljubav i božanska riječ što je zemlja šapće u uho svemiru.
Tvoje Kraljevstvo jesu službenici, zaposleni i direktori,
Moje Kraljevstvo jesu stasanje mladosti, odlučnost zrele dobi i mudrost starosti.
Tvoje Kraljevstvo jesu zastupnici i odbori,
Moje Kraljevstvo jest ponovno sastajanje i okupljanje oko ognjišta za olujnih noći,
kad mrak ublažava čistoća snijega.
Tvoje Kraljevstvo jesu stranke i sljedbe,
Moje je mladost što se penje na stjenovite visine, gazi potoke i luta poljima.
Tvoje Kraljevstvo jesu govor, predavanje i raspre,
Moje je pjev slavuja, šumor grana u gajevima, jeka pastirske frule u dolinama.
Tvoje Kraljevstvo jesu krinke, tuđe misli i prijevara,
Moje je Kraljevstvo obična i gola istina.
Tvoje Kraljevstvo jesu zakoni, pravila, isprave i diplomatski spis, i ne znajući
za svoje znanje; moje je Kraljevstvo čežnja što svojim osjetljivim vrškovm doseže krajnji rub neviđenog i vjeruje da je to san.
Tvoje je Kraljevstvo namrgođen starac šro gladi bradu i misli samo na se.
Moje je Kraljevstvo mladi, uspravan kao toranj, koji se osmjehuje poput zore i na druge
misli kao što misli na sebe.
Tvoje Kraljevstvo hoće da se odcijepi i da, istodobno bude ujedinjeno s pradomovinom.
Moje Kraljevstvo niti se ujedinjuje niti se odcjepljuje, niti se povećava niti se smanjuje.
Ti imaš svoje Kraljevstvo, a ja imam svoje,
Ti imaš svoje zemaljsko Kraljevstvo i njegove sinove, a ja imam svoje i njegove sinove.
A tko su sinovi tvoga Kraljevstva?
Dopustite da vam ih pokažem u njihovoj zbiljnosti:
To su oni kojima su duše rođene u bolnicama Zapada, kojima su se duhovi probudili
u krilu gramzivog izigravanja plemenitosti.
Oni su poput savitljivih grana što se njišu lijevo-desno. Oni dršću zorom i s večeri,
ali nisu svjesni svoga drhtanja. Oni su kao bez jarbola i kormila brod što ga ljuljaju
valovi, nemogavši uploviti u mirnu luku.
Sumnjičavost je njegov zapovjednik a luka mu pećina zloduha; jer, zar svaka priestolnica
u Eurotpi nije pećina zloduha?
Ti su sinovi Kraljevstva snažni i slatkorječivi među sobom, ali slabi i nijemi među tuđima.
Oni su slobodni i žarki reformatori, ali samo u novinama i za govornicom.
Krekeću kao žabe i vele: "Oslobađamo se svojega starog dušmanina", dok im je stari
dušmanin skriven u vlastitim tijelima.
Stupaju u sprovodu pjevajući i trubeći, ali povorku svatova na konjima pozdravljaju
s kukanjem i trganjem odjeće. Ne osjećaju glad dok je ne oćute u svojim džepovima.
Kada susretnu koga čija je glad duhovna, ismijavaju ga i klone ga se govoreći: "On je
samo sablast što hoda po svijetu priviđenja."
Oni su poput robova koji, zato što su im zarđali okovi zamjenjeni sjajnim, misle da su slobodni.
To su sinovi tvojega Kraljevstva. Ima li i jednog među njima odlučna poput stijena
'planinskih', ili plemenita kao planine, ili slatka i bistra kao što su vode izvorske, ili
čista i svježa kao okrepljujući lahor s mora?
Ima li i jednog među njima koji može tvrditi da je njegov život bio kap krvi u žilama
Kraljevstva, ili suza u očima ili osmijeh na usnama?
To su sinovi tvojega Kraljevstva. Koliki li su u tvojim očima, kolišni li su u mojima!
Daj da ti sada pokažem sinove mojega Kraljevsva:
Oni su seljaci koji krševitu zemlju pretvaraju u voćnjake i vrtove.
Oni su pastiri koji vode stada iz jedne u drugu dolinu da bi povećali, umnožili i ponudili
vam svoje meso kao hranu i vunu kao ruho.
Sinovi mojega Kraljevstva jesu obrezivači loze i masline koji tiješte grožđe i masline i
prave dobar mošt i ulje.
Očevi koji podižu dudove i drugi koji prave svilu,
Muževi koji žanju pšenicu i žene koje kupe snoplje,
Oni su zidari i lončari, tkači i ljevači crkvenih zvona,
Oni su pjesnici i pjevači koji svoje duše izlijevaju u nove stihove.
To su oni, koji, bez prebite pare, odoše iz Kraljevstva u drugu zemlju, a srca im gore
od zanosa i odlučnosti da se vrate s obiljem zemlje u rukama i s lovorovim vjencima
postignuća da im krase čela,
Oni se prilagođavaju novoj sredini, i na cijeni su kamo god dođu;
To su sinovi mojega Kraljevstva, neugasive zubljei sol nepokvarljiva.
Oni kroče krupnim koracima k istini, ljepoti i savršenstvu.
Što ćeš ti ostaviti Kraljevstvu i njegovim sinovima za sto godina?
Reci mi što ćeš ti ostaviti budućnosti osim pretvaranja, licemjerja i gluposti?
Vjeruješ li ti da će eter čuvati mrtvačke sablasti i zadah grobova?
Zamišljaš li da će život umotavati svoje tijelo u dronjke?
Doista ti kažem da će maslinova mladica koju seljak posadi na podnožju planine u
Kraljevstvu nadživjeti tvoja djela i postignuća. A drveno ralo što ga dva vola vuku po prizidama Kraljevstva slavom nadmašuje vaše nade i častohleplje.
Velim ti a svjedokinja mi je svijest svemira, da je pjev povrtarke na obroncima planine
vrijedniji od blebetanja tvojih odličnika.Sjeti se da si ništa.
Ali kad uvidiš svoju sitnoću, moja će se odvratnost prema tebi pretvoriti usuosjećanje i ljubav. ........... Šteta što ne razumiješ.
Ti imaš svoje Kraljevstvo, a ja imam svoje.
Ti imaš svoje zemaljsko Kraljevstvo i njegove sinove. Budi zadovoljan njime ako te usrećuju prazni mjehurići.
A ja, ja sam sretan i smiren u svojemu Kraljevstvu i ima sreće i spokoja u mojem pogledu
na tu zemlju.
_________________________________________________________________________
Eto to su te razlike sitne ali vrlo bitne.
Toplu vodu ne otkrivam "otkrivena" je u toplim izvorima, Bog nam ju je dao.
Mir ljudima dobre volje!, a napose onima loše volje da se odobrovolje.
Optimizam je prisutan u srcima ljudi i bit će tako: Dobro će svima biti. :))
Mir svima!
hn.