„VIJENAC ZA ZLATOKOSU“

*
I II III
T rebam ćutanje tvoje
I stinu ne tražim.

S amo ćitanje, tišinu želim,
I stinu ne tražim jer donosi bol

M oja mašta ne poznaje sreću,
I stina, moja si radost.

R adosna sebe u tebi želim,
A nđela u tebi bijelog gledam.
D obrotom želim promjeniti svijet cijeli,
O basjava Mjesec na licu ti veo bijeli.
S ada kada sam tebi toliko veliki,
T rebam te cijelu za sebe samo.

T ražim na hridi, mindera topla,
U laz hladan u carstvo što sanja,
G dje grije ljubav sklona blaženstvu.
A vet ljubim ničemu je slična,

I shod tvoje ljubavi su naša djeca,

S rdašca hladna, kosti nam zrače.
R adosti usne su ti usijane žarom,
E nergiju prosipam zbog ljubavi,
Ć oravog sreću uzimam zbog sreće tvoje,
A nđela lutalice oči nisu i moje.

* * *
„VIJENAC ZA ZLATOKOSU“

* * *
Prva slova:

„TI SI MI RADOST, TUGA I SREĆA“

* * *
I (prva riječ)

Trebam istinu, samo istinu.
Moja istina radosna anđela
dobrotom obasjava.
Sada trebam, tražim ulaz,
gdje avet ishodi srdašca radosti.
Energiju ćoravog anđela.

II (druga riječ)

Ćutanje ne! Ćutanje ne trebam.
Mašta moja, sebe u tebi želim.
Mjesec kada te cijelu na hridi,
hladan grije.
Ljubim tvoje hladne usne.
Prosipam sreći lutalice.

III (zadnja riječ)

Tvoje tražim, želim bol.
Sreću radost želim.
Gledam svijet cijeli bijeli
velik.
Samo topla sanja
blaženstvu je slična.
Naša djeca zrače žarom
ljubavi tvoje i moje.
* * *
Pisano u umišljenom ili (takozvanom) znajnu 1993.
ratne godine u trenutcima nadahnuća koje čime,.....
*
"Umišljeno znanje gore je od neznanja!"
*
P.S. Molim komentar.

S r e t n o !
Svima sretan 1. Svibanj!