Pokret osobnog preporoda

Uvod: Dobrovoljno sam prihvatio život s hendicapom (neiskustvo prolaznost i neznanje),

„Ne možem u životu postići sve što poželim“
iako najlakše prihvatam kriterij koji uspostavim osobnim iskustvom.

Izmislio sam laž kako bi pravdao sebe a varao druge.

„Laž je trenutak života istine u svijesti koja izmiče zrcalu savjesti.“

„Đavao nikada ne kasni doći po svoje; - vražije je točan!“

„Ne znam „Ja“ uvijek što je dobro po mene .....“

„Znam da mi mir u duši daje život a mir tijelu smrt.“

Bolje danas, sada i odmah ne može mi donijeti samo novac i druga ovozemaljska dobra. To ti je potrebno za život ali za sreću; „.................................................
...................................................................................“
Sam sebi priznajem svoje neznanje i krećem na put osvajanja znanja, postići ću ono što hoću. Svoj život učinit ću sretnim još za života na Zemlji.


Glavni dio: Stjecanje znanja

„Nema mudrosti bez Bogobojaznosti“

Prvo slovo u abecedi života je znati i prihvatiti da imam Stvoritelja. Stvoritelj postoji!

„Ono što ne postoji ne može potrajati a ono što postoji ne može prestati postojati.“

„Bog jeste, sve ostalo i jeste i nije.“

Moj život i jeste življenje Mojih misli, Mojih uvjerenja, Moje vjere.

„Moja djela neka govre koja mi je vjera.“

„Budi uvijek utemeljen u ispravnim mislima: 'Ja sam uvijek, svagda i u svakoj situaciji samo

sluga, nikad gospodar'. Budi odan sluga Gospodaru svome i strog gospodar strastima

svojim, (čulima svojim)“.

„
Uči.....“, pitam se, pitam druge, pitam se zašto pitam? Pitam se srce da mi se smiri?!

Pristajanjem da krenem pravim putem, putem kojim me vodi „Preporodni Pokret“, putem

osvajanja znanja, ljubeći mudrost odmah sam na dobitku a u naprijed uživam u „glavnom

zgoditku.“


Vratćam se u svoj prirodni položaj. Ne otuđujem se, ne osuđujem se, ne ljutim se na druge ,

na nešto, na sebe, mijenjajm navike (loše navike) svoju drugu prirodu, ne sudim!

Radim! „Dobro je činiti dobro.“ Činim dobro!

Biram, biraj, biram, diskriminirajm ne odustajem, ne ogriješujem se o najveću blagodat,

zahvalan sam, biram.

Biram Istinu a ne zabludu.

„......! Zar poslije Istine ima iša osim zablude. Pa kuda se odmećete.“

Biram svjetlo a ne tamu.

Biram javnost a ne tajnost.

Biram znanje, djelovanje u dobru, služenje.


„Kidanje veze duhovnog života sa stvaralaštvom, sa stvarnošću dovela je prije, dovest će

sada i uvijek u buduće do pada vlastodržaca te će upravo to svaku vlast odvesti u propast.

„Biram poslužnike“

„Nema mira bez pravde“

A Pravda?

Pravda dati brzinu i učinkovitost, jer u koliko je pravda spora ljudsko srce sklono je grijehu.

A Pravedan?

Pravedan i pošten cijenjen sam u svojoj sredini.

Nepravedan i nepošten snosim posljedice svoga nepoštenja, svoje nepravde.


Mnogima su usta puna „Pravne države“, a neće da priznaju da što je PRAVNO nije uvijek i

PRAVEDNO a dokaz za to su korupcija i mito, „tajkunizacija“, ozakonjena pljačka zajednice u

korist pojedinca.


Moja; - „Čovjekova prirodna težnja već vijekovima jeste ostvariti mir, bolji život, pravo na

neuznemiravani izbor, sreću, blaženstvo još za života na Zemlji.

Vjekovima mu vlastodršci obećavaju bolje, bolje svima a na kraju bude „bolje“ samo Njima.“


Upitam se zašto, zašto se već jednom ne ostvari to obećanje da bude bolje svima; - i Meni i

Njima?


„Neće se napiti vode onaj koji samo ispruži ruke.“


Nije dovoljno samo upitati se, mnogi se vjekovima pitaju ali odgovor ne dokučiše a i oni koji ga

nađoše ili su ga tajili ili su ga na neprimjeren način obznanili (objavili).

(Od ovog zaključka isključene su Knjige Božije objave).


Pitam se još jednom zašto nije bolje Meni i svima a ne samo Njima. Zašto?


Zbog Mene! Ne zbog Njih. Zbog tradicije . Ne želim priznati i ispraviti grijeh pradjedova, star

3033 godine.

Oni su pristali da čovjek nad čovjekom vlada na njegovu nesreću.

Time se Ja ponosim, zbog toga se oholim.

A oholost i nije neka vrlina.


Pitam se : „Da li su ljudi dozrjeli da podnesu i ponesu teret istinitog odgovora na prethodno

pitanje?“


Jesmo; - Spremni smo!

Spremni smo, jer već sutra može biti kasno a dokaza za to ima bezbroj, evo ih nekoliko:

1. Postoji mnogo „velikih ljudi“ s toliko velikim brojem mana,

2. mnogi sam svoju strast za svoga „Boga“ izabrao,

3. moć je pravda,

4. „Tko nije s nama taj je protiv nas“,

5. ljudi današnjeg doba, naše civilizacije poludjeli su za čulnim zadovoljstvima; - a

slušaj ih kako govore: „moglo je biti.......“ a nije, jer sve što je bilo upravo je tako moralo biti.

Zapliću se.

6. ...? a tko je sve dobio „Nobelovu nagradu za mir?“

„...... I sigurno ću im narediti pa će stvorenja Božija mijenjati! .........“

7. Ne želim prihvatiti pluskvamperfekt,

(davno prošlo vrijeme).


Što je bilo bilo je, ne može se promijeniti jedino nanovo ocijeniti. Za ponijeti teret odgovora na

ovo pitanje traži se Moje prihvatanje i priznavanje:

- znanja, stvarnog znanja koje proizilazi iz

mojeg' unutarnjeg iskustva, (Mojeg' sjećanja),

- razumjevanje; - odgovornost za Moja djila,

- da neznanje i nije neka vrlina,

- da i bezazlenost nije neka vrlina,

- da je od neznanja opasnije umišljeno (takozvano) znanje.

Želim li znati??

Želim.


Znanje? Znanje je ono što Me obvezuje (čini odgovornim).

„Bez obzira da li je zakon države ili prirode ako ga prekršim izlažem se opasnosti da patim.“


„Tebe; - 'Mene' moje obvezuje znanje!“