OD KRAJA RATA DO POČETKA IGRANJA SLUŽBENIH UTAKMICA
Čim je završio Prvi svjetski rat na okupu su se našli stari igrači i rukovodioci Hajduka. Jedini koji se nije javio je Norbert Zajiček koji je u ratu poginuo. Nije bilo jednostavno obnoviti klub jer je imovina bila uništena u razgrabljena, a igralište izrovano. Ipak dvadesetog prosinca 1918. godine odigrana je prva javna utakmica protiv momčadi engleskog ratnog broda "Shelldracke" koja je završila neodlučeno 2:2. To je ujedno bila i jedina utakmica te godine. Boje Hajduka su branili: Luka Kaliterna, Josip Prokeš, Paško Sisgoreo, Lovrić, Mario Righi, Mihovil Borovčić Kurir, Mirko Machiedo, Božidar Šitić, Krunoslav Bonačić, Nikola Gazdić i Ernest Hockmann.
Uz njih bili su još tu Robert Salvi, Miho Pilić, Božo Nedoklan, Petar Dujmović i Frane Tagliaferro (inače brat od Lovre koji je nastupao prije rata dvije godine). Krunoslav Bonačić (možda nastupao u prvoj trening utakmici), Josip Prokeš, Ernest Hochmann, Mirko Machiedo bili su sve predratni juniori čiji je početak ozbiljne igračke karijere spriječio Prvi svjetski rat, ali ipak su odigrali nekoliko sjajnih sezona.
1919. godina
Mnoge utakmice koje je Hajduk odigrao te godine ne samo da su uigrale i osnažile momčad nego su i financijski ojačale klupsku blagajnu tako da se uskoro podiže klupska drvena baraka i ograđuje igralište. "Bijeli" igraju s momčadi engleskih ratnih brodova koji borave u splitskoj luci. Kako su englezi uvijek bili raspoloženi za igru bez ikakve naknade i kako je u njihovim sastavima bilo i dobrih igrača iz engleske lige, nije čudo što je Hajduk imao dvostruke koristi. Odigrane su utakmice s posadama "Veronic", "Diamond", "Glasgow", "Ceres", "Lowenstroff", "Cardiff"...Hajduk je gotovo uvijek pobjeđivao, a zabilježio je i rekordnu pobjedu od 14:0 nad sastavom broda "Tomahawk". Interes za nogomet je naglo porastao, pa "bijeli" imaju četiri momčadi. To je uglavnom zasluga trenera Hajduka koji su došli iz Praga Karela Stiasny koji je igrao u navali, ali mu je najbolje odgovaralo mjesto desnog beka i Otto Bohata bivši trener Hajduka koji je već bio upoznat sa nekim igračima. Trener Karel Stiasny imao je vodeći prvu momčad podosta posla. Počele su se formirati i rezervne momčadi, najprije jedna pa druga, tako da je Hajduk vrlo brzo došao u mogućnost da eksperimentira i vrši selekciju igrača.
Baš na ovim utakmicama 1919. godine prvi put se pljeskalo Janku Rodinu, Vinku Radiću, Ivi Šusti i drugim, kasnije Hajdukovim legendama.
Osim sa posadama engleskih i francuskih brodova, Hajduk dosta igra s domaćim klubovima. Nakon utakmica protiv Hrvatskog sport kluba Sarajevo, 13. i 14. rujna 1919. godine, u kojima je Hajduk u jednoj pobijedio, a u drugoj izgubio s 1:0, Stiasny se iz Sarajeva nije vratio u Split, već je produžio za Prag. Trener - igrač Karel Stiasny, iako je u Splitu boravio nešto više od dva mjeseca, za klub je odigrao 13 utakmica i postigao 5 zgoditaka. Među najvažnije se ubrajaju utakmice sa zagrebačkim i sarajevskim klubovima, te prvo gostovanje BSK-a iz Beograda. Gostovanje u Zagrebu nije baš bilo uspješno, naime Hajduk je izgubio od HAŠK-a(0:4) i Građanskog(0:2) a igrao neodlučeno sa CV(Concordia-Victoria)(1:1). Porazi u Zagrebu su vrlo teško primljeni, stvorena je neugodna atmosfera a širile su se glasine da se igrači nisu zalagali pa je iz momčadi isključen Gazdić, igrač koji je za Hajduka postigao sto golova nakon čega osramoćen bježi u Beograd. Prava istina bila je u tome da je momčad Hajduka odigrala previše utakmica do dolaska u Zagreb i da je bila oslabljena neigranjem ozlijeđenih Righi, Kurira koji se ozlijedio protiv Građanskog, Gazdić protiv HAŠK-a. Tagliafero stariji bio je jedini half dok je Prokeš nije bio na visini zadatka. Na povratku u Split preko Bosne, hajdukovci su u Mostaru glatko svladali Jugoslavenski sportski klub sa 7:0 i 5:1. BSK je u Splitu poražen u obje utakmice sa 4:1 i 3:0. Te su godine odigrane i brojne utakmice sa splitskim klubovima.
Sveukupno je odigrano 73 utakmice s gol razlikom od 268:76. Prva je momčad na 54 nastupa zabilježila 40 pobjeda, 12 poraza i četiri neodlučena rezultata, druga je odigrala 15 a treća 2. Čak 34 utakmice bile su protiv engleskih momčadih s ratnih brodova i jednu protiv francuskoe momčadi. Prvi strijelac bio je Hockmann sa 42 gola. Trener juniora bio je Luka Kaliterna koji je te godine odigrao stotu utakmicu, kao i Mario Righi. On je, ustvari, bio glavni trener Hajduka dok je njegov kolega iz Slavije Karel Stiasny trebao kao igrač pojačati momčad Hajduka. Pod vodstvom Bohatte Hajduk redovito trenira ne samo fizičku pripremu nego vježba i sustav obrane i napada. Otto Bohata bio je stari splitski znanac. Igrao je za Slaviju još u ljeto 1913. godine i kao trener ostao dva mjeseca u Splitu. On je, kao i šest godina kasnije, nastupio samo dva puta za momčad Hajduka. Do kraja 1919. odigrao je Hajduk još četiri utakmice s posadama britanskih brodova i postigao četiri pobjede. 17. kolovoza 1919. sa HMS Martin 8:0, dva dana kasnije nastupivši sa kombiniranom momčadi 3:0, a 27. kolovoza s 5:0. Susret 8. rujna 1919. sa HMS Tobaco završio je rezultatom 5:0. Na ovim zadnjim dvjema utakmicama igrao je i Otto Bohata i postigao na svakoj po četiri gola. Nakon tih utakmica odlazi u Prag. Za dva kratka boravka u Splitu, 1913. i 1919. godine, Otto Bohata odigrao je za Hajduk svega četiri utakmice, a postigao čak 14 zgoditaka, što je u prosjeku više od tri po utakmici.
Momčad Hajduka 1919. godine: Lovro Tagliaferro, Mirko Machiedo, Ernest Hochmann, Josip Prokeš, Luka Kaliterna, Petar Dujmović, Mario Righi, Nikola Gazdić, Božidar Šitić, Božo Nedoklan i Mihovil Borovčić Kurir.
|
