Cijepam drva,vučem vodu iz bunara,Oh kako divno,oh kako čudesno.

Povodom 30 godina prijateljstva gradova Zagreba i Kyota došla nam je ovih
dana brojna delegacija iz Kyota na čelu sa gradonačelnikom Kyota Daisaku
Kadokawom.Tim su povodom dva gradonačelnika u gradskoj palači Dverce
potpisali Potvrdu o prijateljstvu.Također u palači Dverce gosti su za domaćine
organizirali tradicionalnu ceremoniju čaja čiji počeci sežu 400 godina unazad.





Nakon protokolarnog dijela koji nije bio za šire građanstvo uslijedio je kulturni dio
programa kao dar grada Kyota gradu Zagrebu i njegovim građanima.Ulaz je bio
slobodan a ostalo je i par slobodnih stolica.Na zidovima Lisinskog dočekali su nas
prekrasni plakati budističkih hramova Kyota kao i fotografije tradicionalnih kuća
Machiya koje se pokušavaju očuvati a o kojima će malo kasnije biti nešto više rečeno.
















gore,gradonačelnik Kyota Daisaku Kadokawa & veleposlanik Japana u Hrvatskoj
NJ. E. g. Yoshio Tamura u razgovoru





gore & dolje,posjetioci Lisinskog imali su priliku razgledati i kupiti po vrlo povoljnim
cijenama suvenire iz Kyota; bilo je tu malih razglednica,reprodukcija poznatih slika i
tradicionalnih japanskih motiva,umetaka za knjige (bookmarks),drvoreza Nenjiro Inagaki,
okvira za slike,minijaturnih paravana ukrasne reprodukcije,ukrasnih lepeza sa
stalkom,broševa,igli za kravate,lutkice Hina,kravata od svile Nishijin,šalica za čaj...
























...a sada par riječi o machiyi...





Što je machiya ?

Tipične kuće machiya građene su prije 2. sv. rata,prije pojave modernih betonskih
građevina.Machiye su karakteristične za arhitektonski ugođaj tradicionalnog gradskog
centra Kyota.Machiye su jednokatne,polukatne,dvokatne ili trokatne građevine.
Uglavnom su uske i protežu se u dubinu,te su smještene blizu ruba ulice.Sagrađene
su od drveta,zidovi su im žbukani, a krov načinjen od pečenog glinenog crijepa.
U ovim se kućama spaja poslovni i stambeni prostor i ovakve kuće dočaravaju nam
kulturu urbanog trgovačkog sloja i njihovog tradicionalog načina života i rada.Vrtovi,
naručito oni mali,otvorenog tipa zvani tsubo-niwa,karakteristični su za machiye.Takvi
vrtovi omogućuju da se ugođaj prirode i godišnjih doba osjeti i unutar stambenog
prostora.

Machiye su također poznate po sljedećim elementima: degoushi (istureni prozori s
drvenim rešetlkama), mushiko-mado (prozorčići nalik na tradicionalni azijski
insektarij / kavez za kukce),inuyarai (u luk zaobljena zaštitna ograda postavljena na
donjem dijelu vanjskog zida kuće).Upoznavanje ovih specifičnih obilježja machiye
omogućuje nam da razumijemo i cijenimo mudrost stanovnika Kyota.





Dizajn machiye

Budući da je Kyoto s istoka,sjevera i zapada okružen planinama,grad ima specifičnu
klimu.Zimu u Kyotu ljudi opisuju kao "smrzavanje do kostiju",dok su ljeta iznimno vruća i
vlažna.Machiye su dizajnirane i građene na način prilagođen tim ekstremnim
klimatskim uvjetima i promjenama koje prate različita godišnja doba.Kroz stotine
godina tradicije i nakupljene mudrosti,ljudi u Kyotu prilagodili su ove nastambe
upravo toj specifičnoj klimi Kyota.Na raznolike načine machiye su također prilagođene i
da postižu sklad s okolnom prirodom.Raznolike izvedbe vrtova (poput tsubo-niwa - vrlo
malenog vrta ili oku-niwa - unutarnjeg većeg dvorišta ili vrta) i hibukuro (način ventilacije
putem posebnih otvora visoko na stropu) su karakteristični elementi machiye.Njihova
svrha je da sprečavaju stvaranje visokih temperatura i nakupljanja prekomjerne vlage
unutar kuće ljeti.Gledajući s naše suvremene perspektive,može se reći da su machiye
građene ekološki,obazrivo prema okolišu.





Nestanak machiya

Uslijed starenja samih građevina,visokih troškova održavanja koje snose vlasnici
machiya,te postroženih propisa o prevenciji požara,broj machiya se iz godine u
godinu smanjuje.Otkako je japansko gospodarstvo prije otprilike 20 godina ušlo u
recesiju, i machiye su se našle u ozbiljnim teškoćama, a to ostavlja negativan utjecaj
na tradicionalni ugođaj povijesnog Kyota.





Fond za urbanistički razvoj machiya (The Machiya Machizukuri Fund)
Projekti koji se trenutno provode

Fond za urbanistički razvoj machiya osnovan je u svrhu zaštite povijesti i kulture Kyota.
Donacije uložene u fond koriste se za zaštitu i promociju kulture machiya.
Koristeći sredstva iz navedenog Fonda Machiya Machizuki,počevši od 2006. godine,
Kyoto centar za suradnju provodi nekoliko modelnih projekata u cilju popravka i obnove
machiya.Polovica troškova renoviranja (najviše 5 milijuna yena) bit će isplaćeno
vlasnicima odnosno stanovnicima machiya,da bi se očuvao izgled i struktura
tradicionalnih machiya.



Osim postera i plakata zidove hodnika u Lisinkom krasile su i dvije tapiserije.
Tapiserije je izradila umjetnica i pletilja Asako Ishi koja je diplomirala grafički
dizajn na Umjetničkoj akademiji.Radila je u tkalačkoj tvornici,a danas radi
samostalno.U Kyotu redovito podučava u školi pletenja.




gore,tapiserija "Kyoto"




gore tapiserija "Zagreb"



Zvonce je upozorilo za početak koncerta...na ulazu u dvoranu svaki je posjetitelj dobio
jednu razglednicu s nekim motivom Kyota...moja je bila sa slikom shinto svetišta
Heian jingu koje je izgrađeno 1895. godine kada se obilježavalo 1100 godina
postojanja grada Kyota.







gore,voditelji programa u Lisinskom,gospođa Iwasaki, voditeljica plesne grupe
koju smo imali prilike gledati i Fujimura-san predsjednik Društva prijateljstva
Kyoto-Zagreb


U prvom dijelu programa gledali smo kratki koncert Chizuko Takagi-san na klaviru i
gospodina Mimija Marjanovića-Gonskog na kontrabasu.

Chizuko Takagi-san diplomirala je klavir na Gradskoj Glazbenoj akademiji u kyotu.
Nastupala je na mnogim orkestralnim koncertima,recitalima,koncertima komorne
glazbe u japanu i inozemstvu,kao i na televiziji i radiju.

Mimi Marjanović-Gonski diplomirao je kontrabas na Glazbenoj akademiji
Sveučilišta u Zagrebu.Kao solo kontrabasist svira u Zagrebačkoj filharmoniji.

U drugom dijelu predstavila nam se plesna grupa iz Kyota Kyo-Komachi Odoriko tai.





Grupa je započela s djelovanjem 2004. godine kao neprofitna organizacija.
U prvoj plesnoj točci vidjeli smo ples Kyo-Komachi Odori koji se satojao od tri
dijela (Hanami odori,Kyo-Komachi odori i Hyakka Ryoran).Ovaj ples nastao je
prije više od 380 godina,a njime su djevojke dočekale shoguna Tokugawu Iemitsua
po dolasku u Kyoto (1626).Od tada se Kyo-Komachi Odori razvio u mješavinu
tradicionalnih japanskih plesova i suvremenog plesa.Grupa nastupa širom svijeta.





















Nakon druge plesne točke Hana Fubuki (vidi gore) održana je prezentacija oblačenja
kimona.Gospođi Iwasaki kao prevoditelj na hrvatski u objašnjavanju je pomagao
Kazuhiro Tamaki također obučen u kimono.Djevojka koju su oblačili u kimono
zove se Marijana Fujimura.

















Nakon prezentacije oblačenja kimona uslijedio je posljednji ples - Kyo-Komachi Ondo.








Nakon drugog dijela uslijedila je stanka od deset minuta u kojoj su gledatelji mogli
razmjeniti dojmove viđenog,kupiti još koji suvenir ili slikati se s nekim u kimonu.


U trećem dijelu predstavio nam se fascinatni sastav Otonowa-kai koji je nastao
1996. godine u Kyotu.Od samih početaka blisko surađuju s majstorima glazbe
Agencije carskog dvora usavršavajući svoje umijeće.Nastupali su do sada u Monaku,
Pragu,Sidneyu.Otonowa-kai sviraju glazbu carskog dvora u Kyotu staru više od
1000 godina (gagaku).


U prvom dijelu njihova programa čuli smo Etenraku i Bairo (vidi dolje)

.




...zatim su nam ukratko predstavljeni instrumenti s kojima sviraju ovi iznimni
glazbenici...za kraj smo vidjeli Shomyo i Bugaku (a capella budistčki napjev i
dvorski ples)...neprocjenjivo : D





# foto galerije - ( Jutarnji.hr) o boravku delegacije Kyota u Zagrebu

palača Dverce

Mala dvorana Lisinski