Cijepam drva,vučem vodu iz bunara,Oh kako divno,oh kako čudesno.

Spoznati Put budnosti,znači spoznati sama sebe.
Spoznati sama sebe,znači zaboraviti sama sebe.
Zaboraviti sama sebe,znači opažati se u svemu.

majstor Dogen,Shobogenzo (Riznica Istinskog Znanja)



Umjesto uvoda


Pišući naslov posta sjetio sam se događaja o kojima je pisao prof. Devide u
svojoj knjizi "Zen",knjizi koja je "kriva" za moju očaravajuću obuzetost Japanom:

Poslije velike izložbe japanske umjetnosti "Kyoto - cvijet kulture Japana",što
smo je 1986. godine mogli vidjeti u Muzejskom prostoru na Jezuitskom trgu u
Zagrebu,obratilo mi se uredništvo jedne naše poznate književne revije na
stranim jezicima da napišem osvrt na tu izložbu.Nisu mi dozvolili da ga napišem
na engleskome, jer oni "imaju odlične prevodioce";ali su mi obećali da ću svakako
prijevod dobiti na uvid prije nego ode u tiskaru - što se,dakako,nije dogodilo.
"Odlični prevodilac" ili prevoditeljica - preveo mi je "filozofija zena" sa "philosophy
of woman",filozofija žena,smatrajući,očito,da sam pogrešno otipkao "zena"
umjesto "žena" - a nije osjetio - ili osjetila - da time rečenica kao cjelina postaje
upravo sablasno besmislena, jer bi značila da je keramika za čajni obred u Japanu
šesnaestog stoljeća bila pod dubokim utjecajem ženske filozofije ! Uostalom, u
istom je prijevodu bio još čitav niz sličnih besmislica.Doduše,glavni mi je urednik
obećao - i zajamčio - da će u časopisu objaviti moj ispravak,onako ga sam budem
napisao na engleskome - ali,dakako,ni to se nije dogodilo;moj je ispravak zamijenjen
kratkim i razvodnjenim tekstom uz napomenu da će "čitljiv prijevod ostati (sic !)
jednom od primarnih briga redakcije".1

A sada o temi iz naslova : )





Povijesni Put zena (ne žena : D ) započeo je u Indiji.O tome događaju postoji
priča koju ste mogli pročitati na hagakure blogu.To se dogodilo prije nekih
2500 godina.Na nihonkichigai blogu napisao sam kratku bilješku o budističkom
učenju općenito.Iz Indije je znanje o zenu preneseno u Kinu negdje u 6. st.
Naravno da se tada u Indiji to učenje nije nazivalo zen.U stvari nije bilo baš ni
toliko definirano.O tome je kod nas nešto pisao prof. Devide u već spomenutoj
knjizi "Zen"2 te Alan Watts 3.Tek je u Kini učenje malo jasnije uobličeno...ili možda
nije,u svakom slučaju učenje je dobilo naziv - chan koji će se kasnije u Japanu
preoblikovati u zen.Prema pričama za prijelaz chana tj. zena u iz Indije u Kinu
najzaslužniji je indijski budistički učitelj Bodhidharma, 28. nasljednik Buddhe u liniji
učitelja (koja nema povijesnu potvrdu,ali tko za to mari u Aziji).




gore,Bodhidharma,kako ga je vidio Hakuin (1685-1768), jedan od najvećih
japanskih majstora zena


Kada je Bodhidharma došao iz Indije u Kinu,primio ga je kineski car Wu-ti iz
Lianga.Wu ti je bio veliki budista koji je gradio budističke hramove i podupirao
budističko učenje širom zemlje.Sa svime time upoznao je Bodhidharmu koji ga
je nezainteresirano slušao.Na kraju svoga hvalisavog govora car je upitao
Bodhidharmu koja je njegova zasluga tj. koju bi nagradu mogao dobiti, a
Bodhidharma je odgovorio:"Baš nikakvu."
Car ljut,zbunjen i znatiželjan tada upita:
"Koji je onda smsiao najveće svete istine i Buddhinog Puta ?"
Bodhidharma mu odgovori:
"Beskrajno prostranstvo,nikakve svetosti."
Car ga dalje upita:"A tko si onda ti ?"
Bodhidharma reče:"Ne znam !"

Razočaran razgovorom sa carem,Bodhidharma se povukao u planine.

Prema legendi posjetio je budistički hram Shao-lin ( jap. Shorin-ji) na planini
Wu-tai,u Honanu koji i danas postoji,smjestio se u jednu spilju gdje je proveo
9 godina meditirajući i gledajući u jednu točku čekajući povoljan trenutak za
otkrivanje svijetu istine o zenu.

Priča dalje kaže da je posljednjih nekoliko godina Bodhidharmu posjećivao
Shen-kuang (Hui-ko, jap. Yeka,486-593) koji je bio poznati konfuchijanski
naučnik tog vremena,ponosan na svoje znanje budističkog učenja i ugled
koji je imao.Na njegovo pitanje o Bodhidharminom učenju,ovaj vidjevši njegov
ponos i zaokupljenost samim sobom nije izgovarao ni riječi.Hui-ko je ostao stajati
pred Bodhidharmom nekoliko dana koji su bili vrlo hladni.U međuvremenu je
počelo sniježiti.Kada je Hui-ko vidio da ga Bodhidharma ignorira,da bi privukao
njegovu pažnju i pokazao želju za istinskim znanjem,uzeo je mač,odsjekao si je
lijevu ruku i pružio je Bodhidharmi kao znak svoje duboke iskrenosti.Tada ga je
Bodhidharma konačno upitao:
"Što želiš ?"
Ovaj mu reče:"Moja jedina želja je da učitelj iz svog beskrajnog milosrđa,otvori
vrata blaga..."
Bodhidharma odogovori:"Neusporediva istina ostvaruje se samo kroz dugi
napor u praksi.Zbog čega bi ti sa svojim plitkim umom i uobraženim srcem,
molio mene za pravu istinu i trpio ?"
Hui-ko reče:"Ne mogu naći duševni mir.Molim te,umiri mi dušu."
"Iznesi svoju dušu pred mene, i ja ću ti je smiriti."
"Ali,kad tragam za dušom,ne mogu je naći."
"Evo ti !",presiječe ga Bodhidharma,"umirio sam ti dušu."
Tog se trenutka Hui-ko prosvijetli te nakon Bodhidharmine smrti postane
drugi patrijath kineskog chana.




gore,Hui-k'o predaje svoju lijevu ruku Bodhidharmi kao zalog svoje iskrenosti.;
autor slike je zen redovnik Sesshu Toyo (1420-1506) pripadnik Rinzai škole
i jedan od najvećih zen slikara




gore,Hui-ko,2. patrijarh kineskog chana (zena)


Nakon 6. patrijarha kineskog chana (zena) Hui-nenga ( jap. Yeno,638-713)
chan se u Kini podijelio na 5 škola od kojih su preživjele samo dvije.To su:
Tsao-tung škola ( jap. Soto) i Lin-chi škola ( jap. Rinzai) čije je učenje
prenešeno u Japan krajem 12. i početkom 13. st. ali o tome neki drugi put.




gore, jedan od najslavnijih učitelja zena u povijesti,6. patrijarh Hui-neng;



# bilješke#

1 Vladimir Devide,"Zen,Zagreb,1993.,str. 63 i 64;

2 Vladimir Devide,navedeno dijelo

3 Alan Watts,"Put zen2,Beograd,1982.


* Put zena - prethodni tekstovi

Učenici Hui-nenga

Goke-shichishu ili Pet kuća - sedam škola