Cijepam drva,vučem vodu iz bunara,Oh kako divno,oh kako čudesno.

Ove godine grad Nara obilježava 1300 godina od osnutka i tim povodom kroz
cijelu ovu godinu će biti naglasak na toj velikoj obljetnici kroz razna kulturna,
sportska i druga događanja. Jedna od značajnijih stvari je obnova i rekonstrukcija
objekata iz prohujalih vremena.Stoga,ako mislite posjetiti Japan ove godine,ne
bi smjeli zaobići Naru.






.
Za nastanak Nare (tada se grad zvao Heijo-kyo) najzaslužnija je 43. japanska
carica Genmei (živjela,661-721;vladala,707-715) koja je pokrenula izgradnju
carske palače oko koje je u narednim godinama podignut grad.Genmei je bila
četvrta kći 38. japanskog cara Tenji-ja (živio,626-672;vladao,661-672) i
Mei-no-Iratsume (poznate i kao Soga-hime),koja je bila kći udaijina Soga-no-
Kura-no-Yamada-no-Ishikawa-no-Maroa (poznatog i kao Soga Yamada-no
O-omi).Udali su je za princa Kusakabea (662-689) koji je bio sin njene
(tj. Genmei) sestre (po ocu) 41. carice Jito (živjela,645-702;686-697) i njena
strica 40. cara Tenmua (živio,631-686;vladao,672-686).Sa princom Kusakabeom,
koji neće nikada postati car jer će umrijeti mlad,imala je sina Monmua (683-707)
koji je vladao kao 42. japanski car od 697. do 707. godine,a kojeg je sama
naslijedila.Genmei je imala i kći Gensho (680-748) koja ju je naslijedila i vladala kao
44. japanska carica od 715.do 724. godine.





gore,44. carica Genmei sa svitom





gore,38. car Tenji





gore,40. car Tenmu





gore,41. carica Jito





gore,44. carica Gensho







Genmei je značajna po mnogo čemu.Prva je od japanskih careva pokušala
uvesti novac u carsku riznicu te potaknula premjeravanje carstva,zbog čega
će do 733. godine biti napisani geografski leksikoni (fudoki),u kojima su
obilježeni lokaliteti i njihova božanstva,opisani mjesni običaji,zabilježena prirodna
bogatstva i proizvodi svojstveni pojedinim pokrajinama.







Ustoličenjem Nare kao carske prijestolnice (Nara no Miya ili Heijo-kyo tj. tvrđava
ili citadela mira) započinje razdoblje Nara koje se smatra razdobljem japanske
klasične kulture i aristokratske birokracije.Ovo razdoblje će trajati sve do
794. godine kada carska prijetolnica postaje Kyoto (Heian-kyo tj. Grad mira) čime
započinje novo razdoblje - Heian,koje je poznato kao «zlatno doba» klasične
japanske književnosti i visoke dvorske kulture.







Na početku Nara perioda nekoliko obitelji borilo se za politički prestiž.Klan Fujiwara
bio je nasuprot klanova Tachibana i Otomo koji su bili u suradnji sa članovima carske
obitelji.Na čelu vlade bio je Fujiwara no Fuhito (659-720) sin 38.cara Tenjija (626-671).
U godinama između 710. i 715 raste grad oko carske palače.





gore,Fujiwara no Fuhito,najmoćnija figura na carskom dvoru na početku perioda Nara



Godine 712. završen je tj. kompletiran Kojiki («Zapisi o stvarima starine»),
najstarije sačuvano japansko književno djelo.Djelo završava sa smrću
33. carice Suiko godine 628.Sastavljač Kojikija Yasumaro u predgovoru između
ostalog piše:

U davnoj su starini i jezik i smisao bili tako jednostavni da bi bilo teško sastaviti
odgovarajuće rečenice i složiti nizove kineskih znakova.Kada bi se sve izrazilo
ideogramima,to bi dovelo do neadekvatnog izraza značenja;kad bi se pak pisalo
isključivo fonetskom metodom,izlaganje bi događaja bilo neprikladno dugo.
Iz ovih sam razloga kadšto u istoj rečenici zajedno upotrebljavao i fonetski i
ideogramski sustav,a kadšto bih pak u nekoj stvari upotrebljavao isključivo
ideograme...U svemu sam napisao tri sveska i prinosim ih s poštovanjem i
odanošću; ja Yasumaro,istinski dršćući i s istinskim strahom,sagibljem glavu,
sagibljem glavu...

U poštovanju prineseno po dvorskom plemiću Futo no Yasumaru,časnik Višeg odjela
Prvog razreda Petog sloga i Petog reda zasluga,na 28. dan prvog mjeseca pete godine
razdoblja Wado (10.03.712.).

Kojiki je pisan na japanskom jeziku (iako pretežno kineskim znakovima).1







Godine 715. zbog bolesti je abdicirala carica Genmei u korist svoje sada već
punoljetne kćeri Gensho.Neki povjesničari misle da Gensho nije bila snažna
žena i vladar kao njena majka Genmei i tetka Jito,te se uglavnom oslanjala
na majku do njezine smrti 721. godine te na rođake 45. cara Shomua
(živio,751-756;vladao,724-749;sin 42. cara Monmua i unuk 43. carice Genmei) s
majčine strane,Fujiwara no Fuhitoa i njegove sinove,sve do njezine smrti.

Godine 718. 'Yoro' revizijom kompletiran je Taiho kod.Prema zakoniku Yoro,
središnja se uprava sastojala od dva dijela - jingikana,manjeg ureda koji se
bavio državnim shinto obredima i daijokana ili Državnog vijeća,koje je nadziralo
većinu poslova.Na čelu daijokana bila je mala grupa državnih službenika
(premijer i kancelar:daijo daijin,ministri Lijeve i Desne strane i nekoliko savjetnika)
koji su činili carevo savjetodavno tijelo. Još dvanaestak starijih državnih službenika
činilo je administrativnu vezu između ove male vladajuće skupine i osam minista-
rstava koja su činila središnje tijelo vlasti.Tih osam ministarstava zapošljavalo je
oko 3500 administratora i 6500 nižih činovnika,stručnjaka i nižih pomoćnika.
Još 3000 sličnih činovnika radilo je u inspekcijskog agenciji Državnog vijeća,
u kućanstvima tennoa (cara),njegovih žena,nasljednika,te nekoliko glavnih
policijskih i stražarskih jedinica.Tako je do 750. oko 10.000 ljudi našlo zaposlenje u
središnjoj vlasti u gradu Nari.







Godine 720. kompletiran je Nihongi ili Nihon-shoki (Kronika Japana) u 31 svezak,
drugo sačuvano japansko književno djelo.Redaktor oba djela,Nihongija i Kojikija,
isti je autor O no Yasumaro,a naredbodavci sami carevi (od Tenjija do Genmei).
Nihongi je pisan kineski,premda ga se može «čitati» u japanskom prijevodu,
kinezi ga mogu čitati neposredno kako je napisan.Pisati ga je započeo
Kawahima no Oji sredinom 7.st.,a dovršio Toneri Shinno,sin cara Tenmua,
godine 720. kako je rečeno.2







Godine 724. zaustavivši još jednu spletku starijih članova carske obitelji,carica
Gensho abdicirala je u korist Shomua koji je postao car (vladao do 749). Jedna
od kćeri Fujiware no Fuhitoa (umro 720.god.),kasnije poznata kao Komyo Kogo,
postala je Shomuova glavna žena (726.god.),a u idućim godinama se Fuhitovi
sinovi - polubraća carice Komyo - uzdižu do visokih položaja.

Godine 730. car Shomu pokrenuo je izgradnju grada Naniwa (danas Osaka) i
nove carske palače na mjestu palače svoje bake,carice Gensho.





gore,pogled na glavna vrata carske palače u Nari,Suzakumon,koja su
naravno rekonstrukcija



Godine 732. prvi je put jedan kineski učitelj zena došao u Japan.Bio je to
Tao-hsuan Lu-shih ( jap. Dosen Rishi,702-760),koji je doputovao u carsku
prijestolnicu Naru.Tao-hsuan pripadao je sj. školi kineskog chana,a bio je
3. generacija nakon Shen-hsiua (svojevremeno,6.patrijarh dok to nije postao
Hui-Neng).Također,bio je učitelj Vinaya škole ( jap. Ritsu).Tao-hsuan je živjeći u
Nari u mnogome pridonio razvoju japanske kulture za vrijeme perioda Tempyo
(729-749).Surađivao je sa budističkim japanskim školama Kegon i Ritsu te prenio
neke zen metode meditacije Gyoho-u (722-797),koji je znanjem o zen budizmu
poučio Saichoa (Dengyo Daishi,762-822),osnivača budističke škole Tendai
(kin.Tien-Tai) i Gozu zen škole u Japanu.

Godine 733. kompletirano je djelo Izumo Fudoki («Opisi običaja i zemlje»),
Ujibumi i Norito.Djelo je do danas samo djelomično sačuvano.Pretežno je
pisano na kineskom.Lokalne priče koje su na japanskom,opisuju floru,faunu i
topografiju japanskih pokrajina,a posebno su zanimljiva tumačenja postanka
raznih geografskih imena,zabilježena prema odgovarajućim mjesnim narodnim
pripovjetkama,što su ostavile tragova i u folkloru.

Ujibumi - u obliku u kojem se bajke smjenjuju s poviješću – obrađuje genealogiju i
slavna djela predaka pojedinih istaknutih porodica.Norito - sadrže ritualne tekstove
za shinto svečanosti;pisani su na japanskom s fonetskim upotrijebljenim kineskim
znakovima,u arhajskoj pjesničkoj prozi podrijetlom iz razdoblja vjerojatno prije
Kojikija i u emfatičkom i uzvišenom stilu s velikim obiljem raznih književnih figura.3





gore,djevojčica u tipičnoj odjeći i sa popularnom frizurom Nara razdoblja;
utjecaj Kine je više nego očigledan



Oko godine 735. carstvom su harale velike boginje,a deset godina kasnije veliki požari.

Godine 740.g. car Shomu poslao vojsku je na Fujiwaru no Hirotsugua (umro
iste godine ili je ubijen) unuka Fujiware no Fuhitoa,koji se pobunio protiv cara,
a ovaj ga je protjerao na otok Kyushu.Na kraju je pobuna ugušena i carstvo je
spašeno.Iste godine,iz Kine je u Japan,prenešeno učenje Kegon
(s.Avatamsaka;kin.Hua-yen;hrv.škola cvjetnog vijenca) budističke škole Mahayana.
Učinio je to kineski budistički učitelj Shen-hsiang (jap.Shinsho),a prvi japanski učitelj
ove škole bio je Roben (689-773).Glavni hram bit će Todai-ji (hrv. Veliki istočni hram) u
Nari sa velikim kipom Buddhe Vairochane (jap. Birushana),koji će se početi
graditi 745. Glavni spis ove škole je Buddhavatamsaka-sutra (jap. Kegon-kyo).4





gore,Fujiwara no Hirotsugu



U razdoblju između 745. i 752. u Nari je građen Todai-ji,budistički hram škole
Kegon (s. Avatamsaka).U hramu se nalazi najveća drvena zgrada na svijetu u
kojoj je smještena statua Budde (drugi po veličini u Japanu).Zgrada je obnovljena
u 12.st. nakon požara.Prvobitna zgrada bila je veća oko dvije trećine od današnje
zgrade.Izgradnju hrama Todai-ji pokrenuo je car Shomu uz pomoć budističkih
učitelja među kojima se isticao Gyogi Bosatsu (668-749).5





gore,Daibutsuden,Velika zgrada Buddhe,Todai-ji,najveća drvena zgrada na svijetu





gore,veliki Buddha (Daibutsu), Todai-ji



Početkom 746. godine pronađeno je zlato na nekadašnjem području naroda
Emishi u pokrajini Mutsu,što je omogućilo izradu pozlate i time završetak
velikog kipa Vairochane-Rushane,hrama Todai-ji,koji će sredinom 8. st. postati
glavni i najvažniji budistički hram u carstvu i jedino mjesto u Japanu s pravom
poučavanja i imenovanja redovnika za čitavo carstvo.Godine 749. car Shomu
posvetio je hram Todai-ji,sa zgradom 'velikog Buddhe'.

U godinama između 749. i 758. vladala je 46.carica Koken (ili Kohen,718-769).
Koken je bila žena snažne volje,kći Komyo Kogo i cara Shomua,žena koja je
utjelovila loze Tenji,Tenmu i Nakatomi no Kamatari,osnivača poretka ritsuryo i
klana Fujiwara (Fujiwara no Kamatari).

754. godine u Japan je kineski budistički učitelj Jian Zhen ( jap.Ganjin) donio
učenje škole Ritsu-shu (s. Vinaya,kin. Lu-tsu).Glavni hram je Toshodai-ji u
Nari,izgrađen 759.godine.6



Nakon smrti cara Shomua (vladao,724-749) 756. godine izbili su žestoki politički
sukobi u prijestonici Heijo-kyo (današnja Nara).Njegova kći prebrodit će dva burna
mandata kao tenno tj.kao 46. carica Koken (vladala,749-758) i 48. carica Shotoku
(vladala,764-770),no stranačke borbe neće biti obuzdane sve dok 781. nije
stupio na prijestolje razuman i odlučan car Kanmu (50. jap.car,vladao,781-806).





gore,carica Koken koja je vladala i u drugom mandatu kao carica Shotoku



Od 758. do 764. godine vladao je 47. car Junnin (733-765).

Godine 759. kompletiran Man'yoshu (hrv.,Zbirka deset tisuća listova ili Zbirka
deset tisuća generacija),velika zbirka poezije. I po opsegu i po vrijednosti ne
samo jedno od najvećih djela japanske poezije i uopće književnosti,već ovoj
zbirci takav rang pripada i u svjetskim razmjerima.U 20 knjiga sadrži četiri i
pol tisuće pjesama.Po obliku pjesama djelo sadrži tri vrste pjesama:preko
četiri tisuće pjesama su tanka ili waka («japanska pjesma») ili mijika-uta
(«kratka pjesma»);oko 250 su choka ili naga-uta («dugačka pjesma»);šezdeset
su sedoka (u šest stihova).Metar wake je redovno 5,7,5;7,7 a sedoke 5,7,7;5,7,7.
Duljina naga-ute varira;ima ih i sa preko stotinu stihova.7

Od 764. do 770. godine vladala je 48.carica Shotoku koja je bila bila posljednji
vladar carske obiteljske grane koja je potjecala od 40. cara Tenmua (673-686).
Kako među nasljednicima cara Tenmua nitko nije mogao biti car,predložen je
njen ljubavnik Dokyo,mada je nejasno da li je on sam želio taj položaj.Poslije
smrti Shotoku on je protjeran,a na carsko prijestolje će biti postavljen unuk
38.cara Tenjina (662-671) imenom Konin (otac mu se zvao Shiki).Time je ugašena
Tenmu loza a obnovljena je loza Tenji.Konin (719-7819 je kao 49. jap. car vladao
od 770. do 781. godine,a naslijedio ga je car Kanmu (živio,736-806;vladao,781-806).8





gore,50. jap. car Kanmu



Posljednjih deset godina Nara perioda (784-794) carska prijestolnica premještena
je u grad Nagaoka-kyo.Do 8.st. stvoren je složeni sustav katastarskih knjiga koje
su eliti jamčile trajan i siguran dohodak.Završavalo je stoljeće u kojem je Japan
pogođen sa nekoliko manjih i većih požara,a da o bolestima i ne govorimo.Carska
prijestolnica Nagaoka nije bila na dobrom položaju zbog učestalih poplava pa se
car morao preseliti u 10 km sjeveroistočno na drugu stranu rijeke Katsura,u
prijestolnicu nazvanu Heian-kyo (Grad mira,danas Kyoto,hrv. glavni grad).






Stoljećima su srne i jeleni u Nari zaštićeni carskom odredbom.Posljedica toga
su bahate,razmažene i dosadne životinje koje bauljaju parkovima oko budističkih
hramova u centru Nare i gnjave turiste,posebno one koji su ih poželjeli nahraniti.
Naravno,nije problem u životinjama,nego u ljudima,posebno ovakvima.

















# bilješke i fusnote

1 za "Kojiki" vidi,Devide,"Iz japanske književnosti",Zagreb,1985.,str.,8-11;
Totman,"Povijest Japana",Zagreb,2003.,str.56;Blyth," Japanski humor",Zagreb,
2000.,str.163;

2 vidi za Nihongi,Devide,nav. dij.,str.,10-11;Totman,nav. dij.,str.56-58;Blyth,
nav.dij.,str.20,21;Morishima,nav. dij.,str.62-63.

3 vidi za Fudoki,Devide,nav. dij.,str.,12;Blyth,nav. dij.,str. 22,23;Totman,nav. dij.,
str.53;Morishima,nav. dij.,str.62.

4 vidi,Totman,nav. dij.,str.55,65;Suzuki,"Zen i jap.budizam",Zagreb,2000.,
str.96,136;Grupa autora,"The Rider Encyclopaedia of Eastern Philosophy and
Religion",London,1999.,str.179; Ernest Wood,"Rječnik zena",Zagreb,2004.,str.58;
Razić,"Zen",Gornji Milanovac,1985.,str.275-278.

5 vidi,Suzuki,nav. dij.,str.83;za Gyogi Bosatsua vidi Suzuki,nav. dij.,str. 103;

6 vidi,Suzuki,nav. dij.,str.96;Grupa autora," Japan",Lonely Planet,London,1987.,
str.460-461;The Rider Encyclopaedia,str.291.

7 vidi za Man'yoshu,Devide,nav. dij.,str. 12 i 13.

8 vidi,Morishima,nav. dij.,str.60;vidi i Pinguet,"Dragovoljna smrt u Japanu",
Sremski Karlovci,1990.,str.74 (za velikog svećenika Dokyo-a).


# literatura

Conrad Totman,"Povijest Japana",Zagreb,2003.
Vladimir Devide,"Iz japanske književnosti",Zagreb,1985.
Daisetz Teitaro Suzuki,"Zen i japanski budizam",Zagreb,2000.
Michio Morishima,"Zašto je japan 'uspeo' ?",Beograd,1986.
Ernest Wood,"Rječnik zena",Zagreb,2004.
Dejan Razić,"Zen",Gornji Milanovac,1985.
Grupa autora,"The Rider Encyclopaedia of Eastern Philosophy and Religion",
London,1999.
John H. & Phyllis G.Martin,"Nara",Tokyo,1993
Reginald Horace Blyth," Japanski humor",Zagreb,2000.
Maurice Pinguet,"Dragovoljna smrt u Japanu",Sremski Karlovci,1990.
Grupa autora," Japan",Lonely Planet,London,1987.