Cijepam drva,vučem vodu iz bunara,Oh kako divno,oh kako čudesno.

četvrtak, 20.03.2008.

Hojoki - Zapisi iz kolibe od deset stopa

Rijeka teče bez prestanka a ipak joj voda nikad nije ista - dok se na mirnim
mjestima skuplja i nestaje plutajuća pjena,ne zastajući ni trenutka.Upravo je
takav i čovjek sa svojim prebivalištem.
Na otmjeni način naše blistave prijestolnice domovi velikaša i običnih ljudi od
iskona u nadmetanju uzdižu svoje krovove,no zaista ih je malo koji su potrajali
tokom većeg broja naraštaja.Ove godine ruševina a iduće ponovno sagrađena,
kako li se često palača nekog razdoblja pretvara u potleušicu idućeg ! A takvi su i
oni što u njima žive.Na ulicama je grada vreva kao i nekad,no među ljudima što ih
srećemo malo je takvih koje poznajemo od mladih dana.Ujutro mrtav a noću rođen,
čovjek zauvijek tako nastavlja,nepostojan poput pjene na vodi.
I taj čovjek što se rađa i umire - tko zna odakle dolazi i kamo ide ? A isto tako,tko
zna zašto si s toliko truda gradi kuću ili kako li mu tako nešto može pružati zadovo-
ljstvo ? Čovjek i njegov dom su poput rose na cvijetu ujutro i tko zna tko će koga
nadživjeti ? Možda će rosa kliznuti a cvijet ostati,no tek dotle da uvene na jutarnjem
suncu,a možda će pak rosa ostati na cvijetu no neće vidjeti slijedeće večere.

Upravo ste pročitali odlomak djela Hojoki ili "Zapisi iz kolibe od deset stopa"
koje je 1212. godine zapisao Kamo no Chomei(115? – 1216),kojem je budističko
ime bilo Ren-in tj. Sjeme lopoča.Hojoki je jedan od najkraćih tekstova japanske
književnosti te jedan od najljepših proznih tekstova stare japanske književnosti uopće.

gore,Kamo no Chomei,autor djela Hojoki

U svojoj pedesetoj godini Chomei,iz porodice shinto svećenika,povukao se iz službe
na dvoru u Kyotu,zaredio za budističkog redovnika i otišao u osamu pustinjaka.Od
tada živi u malenoj kolibi na planini Toyama nedaleko Kyota i carske palače,gdje
samo rijetko svraća.U toj je svojoj kolibi i napisao 1212. danas slavni Hojoki.
Djelo je sažeti prikaz razmišljanja o osnovnim budističkim idejama;Chomei sam
doživio je tijekom svog ranijeg života dovoljno udaraca i vidio dovoljno nesreće
drugih oko sebe - posljedice požara,poplava,potresa,tajfuna i gladi - da bi s
osvjedočenjem prihvatio budistička shvaćanja i prolaznosti svega svjetovnog.
Hojoki sadrži i dirljive i potresne dijelove kao i Chomeijevo smirenje u idiličnom
životu osame;oni su uzor "pustinjačke " književnosti.

* izvori:
Vladimir Devide,Iz Japanske književnosti,Zagreb,1985.
Kamo no Chomei,Hojoki - Zapisi iz kolibe od deset stopa,Beograd,2003.

- 22:22 - Komento o nokoshite kudasai (11) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Linkovi

Cijepam drva,vučem vodu iz bunara,Oh kako divno,oh kako čudesno.

četvrtak, 20.03.2008.

Hojoki - Zapisi iz kolibe od deset stopa