Cijepam drva,vučem vodu iz bunara,Oh kako divno,oh kako čudesno.

Miyako,carska prijestolnica

Nakon što je osnovan grad Kyoto(Glavni grad),zvali su ga Miyako ili
Carska prijestolnica,iako mu je službeno ime bilo Heian-kyo ili Grad mira.
Kyoto je bio glavni grad Japana i carska prjestolnica preko 1000 godina,
od 794. do 1868. godine. Grad je osnovao 50.car Kanmu(vladao,
781-806;živio,737-806) 794.godine,čime je počelo Heian razdoblje koje je
trajalo do 1185.godine.Heian razdoblje je poznato po procvatu dvorske
kulture.Treba također reći da je Kyoto ostao tako dugo prijestolnica igrom
slučaja ili okolnosti jer više nije bilo dosta sredstava za gradnju carskih palača
u drugim gradovima kao što je bio slučaj do tada.



gore,50.car Kanmu,jedan od najvažnijih japanskih careva po nekim procjenama;
dolje,karta Kyota,ovu manju možete povećati,ako kliknete na nj;





Kyoto je izgrađen kao pravokutna cjelina površine 160 hektara s vladinim
zgradama u sjevernom dijelu.Izvan gradskih zidina podignute su plemićke
rezidencije,nizovi kuća za puk i dvije velike gradske tržnice.Središtem grada
prolazila je velika avenija,Suzaku Oji protežući se četiri kilometra prema jugu
do glavnih gradskih vrata Rajo(Rajomon).Kroz minula je stoljeća do nas
došao glas o sjaju te avenije:

Blistaju svijetlozelenom bojom,
Blistaju tamnozelenom bojom,
Protežući se u daljinu dokle oko seže,
Bliješte poput dragulja.
O,kako blješte - niske grane
Vrba u Suzaku Ojiju.

Vrata Rajo poznajemo iz maketa i filmske scenografije,a glavnu dvoranu za
primanja palače(Daigokuden) poznajemo zahvaljujući kopiji,svetištu Heian
današnjeg Kyota,sagrađenom krajem 19.st. u čast dolaska na vlast nove
carske kuće Meiji.

Godine 1565. isusovac Luis Frois piše o Kyotu,kad se grad očito počeo širiti od
carske palače na jug:

...išli smo dugačkim ulicama,vrlo ravnim,koje se noću zatvaraju vratima...
U svim tim ulicama žive trgovci i obrtnici koji tkaju i vezu damast i druge
vrste svile,i izrađuju zlatne lepeze i sve druge predmete koji se rabe u
ovoj zemlji.U središtu tih ulica nalazi se hram boga Amide koji je najposjećeniji
u gradu.Čitav dan golemo mnoštvo ljudi dolazi i donosi milodare i moli se kipu,
osobito poslije podne,kad su trgovine zatvorene i ljudi slobodni.

Početkom 17.st.,izvjesni dvorski prevoditelj,Joao Rodrigues pisao je o Kyotu:

...u svakoj se širokoj gradskoj ulici nalazi voda iz izvrsnih izvora ili potoka koji
teku njenom sredinom.Dva puta na dan ulice se metu i prskaju vodom pa su
zato vrlo sviježe i čiste,jer svaki građanin vodi brigu o dijelu ulice ispred svoje
kuće...Kuće koje gledaju na ulicu obično imaju trgovine,urede ili različite obrtničke
radionice;stanovnici žive i primaju goste u unutrašnjem dijelu kuće.Neke su ulice
vrlo dugačke i široke,i na svakoj strani imaju natkrivene prolaze,kojima ljudi
hodaju po kiši ili jakom suncu ili razgledavaju trgovine;u tim ulicama prodaju bale
svile za čitavo kraljevstvo...U Miyaku je zapisano više od 5.000 tkalačkih stanova
na kojima se tkaju razne vrste svile,a gotovo se svi nalaze u jednom okrugu.
...uz ceste koje vode prema gradu postoje ograđeno zemljište s vratima gdje
se održavaju stalne izvedbe drama,komedija,farsa i igrokaza koji prepričavaju
drevne priče pjesamama i melodijama uz pratnju glazbala,čime se zabavljaju
Japanci.Vrata su uvijek zatvorena i ljudi koji ulaze plaćaju ulaz i tako glumci
žive od skupljenog novca jer predstavama prisustvuje velik broj ljudi.
Grad je dobro opskrbljen divljači,planinskim pticama,raznim vrstama svježe
ribe iz rijeka i jezera,morskom ribom,osobiti zimi...Razne rste povrća i voća
mijenjaju se prema godišnjem dobu,a donose se u zoru iz obližnjih mjesta i
s farmi i prodaju se na tržnicama.Uz tržnice gdje se prodaju sve vrste hrane,
ljudi hodaju prodajući razne vrste robe...U čitavom gradu postoji golem broj
krčmi i svratišta koje nude hranu došljacima,a ima mnogo javnih kupatila
koja puhanjem u rog pozivaju ljude na kupanje,jer Japanci se vole kupati.

Godine 1685. grad je udomaćio:

...51 liječnika(raznih specijalnosti)...41 pisca,među kojima pjesnika i poznavatelja
kineske klasične književnosti,16 stručnjaka iz područja slikarstva i kaligrafije,
125 majstora čajne ceremonije,slaganja cvijeća(ikebana),kazališta no,stolnih
igara go i shogi.

Devedesetih godina 17.st. Engelbert Kaempfer koji je došao u Kyoto iz Dejime,
primjetio je da

...je Kyoto veliko skladište svih japanskih proizvoda i roba,i glavni trgovački
grad u Carstvu.Nema kuće u tom velikom gradu u kojoj se nešto ne proizvodi
ili prodaje.Ovdje rafiniraju bakar ,kuju novac,tiskaju knjige,tkaju najbogatije
tkanine sa zlatnim i srebrnim cvjetovima.Najbolje i najrjeđe boje,najljepše
rezbarije,sve vrste glazbala,slika,japanskih ormarića,svakodnevnih predmeta
izrađenih od zlata i drugih kovina,najčešće čelika,kao što su oštri mačevi i drugo
oružje savršene izrade,kao i najskuplje haljine po najnovijoj modi,sve vrste
igračaka,koje miču glavom,i bezbroj drugih predmeta,previše a da ih sve možemo
spomenuti.



gore,satelitska fotografija Kyota



gore,velika torii vrata ispred Heian jingu svetišta



gore,Heian jingu,detalj



gore,Nijo-jo,sakura;dvorac shoguna Tokugawe Ieyasua(1543-1616) u Kyotu



gore i dolje vrt hrama Kinkaku-ji









gore,Zlatni Paviljon zen hrama Kinkaku-ji



gore i dolje,Gion











gore i dolje,Higashioji-dori





gore i dolje,Higashiyama-ku,na kraju ulice vidi se Yasaka pagoda



































gore,Chio-in budistički hram Jodo-shu(škola čiste zemlje),podignut
1234.godine



gore,Higashi-Hongan-ji,hram budističke škole Jodo Shin-shu
(škola istinski čiste zemlje);godine 1602.dao ga je izgraditi 1.shogun
Tokugawa (Edo) razdoblja(1600-1868)Tokugawa Ieyasu(1543-1616);

----------------------------------------------------------------------------

* fotografije by anonimus vulgaris to nihonkichigai,2006/2007.;ako netko
ima volje može pogledati postove o Kyotu na nihonkichigai.blog.hr od
24. i 23. veljače 2007.

** ...neizmjerna pomoć za ovaj post bila je knjiga Conrada Totmana,
Povijest Japana,Zagreb,2003.,str.82/83,245-249;