|
|
Moja e-mail adresa: rotonimi@gmail.com
Moja msn adresa: rotonimi@gmail.com
| siječanj, 2008 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Dizz by: Lucee
Kostur by: music =)
Annuntio vobis gaudium magnum. Habemus papam, dominum... (Najavljujem vam veliku radost. Imamo papu, gospodina...).
Ti si Petar - Stijena, i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoja i Vrata paklena neće je nadvladati. (Matej 16,18)
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
jedan meni važan blog
socrates
Don Branko
Vjera, ufanje i ljubav
Vatikan ima detaljno razrađene procedure kojima se, u skladu s višestoljetnom tradicijom, utvrđuje smrt prvosvećenika i način na koji kardinali u konklavi biraju njegova nasljednika.
Procedura izbora novog pape djelomično je izmijenjena u veljači 1996. U novom statutu Universi Dominici Gregis (O svekolikom stadu Gospodnjem, koji je de facto vatikanski ustav) zamijenjene su upute za izbor koje je 1975. donio papa Pavao VI.
Papina smrt
Kamerlengo Svete rimske crkve (danas je to španjolski kardinal Eduardo Martinez Somalo) je osoba koja utvrđuje papinu smrt. Danas je to formalni čin, nakon što smrt utvrdi liječnik. O smrti pape kamerlengo izvještava rimskog vikara (danas je to kardinal Camillo Ruini), koji to obznanjuje urbi et orbi (gradu Rimu i svijetu).
Kamerlengo potom pečati papine privatne odaje (u koje smije ući tek sljedeći papa) te organizira pogreb. Običaj da se mrtvog papu triput udari u čelo srebrnim čekićem zazivajući ga krsnim imenom napušten je ranije u dvadesetom stoljeću. Nad papom se ne provodi obdukcija.
Nakon što se utvrdi smrt, počinju novemdiali, devet dana službenog žalovanja, a ukop se organizira četiri do šest dana nakon smrti. Pape se obično sahranjuju u Bazilici svetog Petra, gdje se prije toga tijelo izlaže kako bi vjernici mogli odati počast pokojniku.
Interregnum
Po papinoj smrti, svi šefovi dikasterija Rimske kurije (slično ministrima u svjetovnim državama), prestaju obavljati svoje poslove (među njima i državni tajnik Svete Stolice i pročelnici kongregacija), a na dnevnoj razini Crkvom upravlja Kardinalski zbor. Svoje poslove nastavljaju obavljati samo tri kurijalna kardinala: kardinal kamerlengo Martinez Somalo, viši pokorničar (šef Penitencije) kardinal James F. Stafford, rimski vikar Ruini te dva državna službenika: zamjenik državnog tajnika monsignor Leonardo Sandri i 'ministar vanjskih poslova' monsignor Giovanni Lajolo.
Kamerlengo preuzima upravljanje svom vatikanskom imovinom u vrijeme sedis vacantis (ispražnjene Petrove stolice), Sandri vodi unutarnje, a Lajolo vanjske poslove. Svi oni imaju pravo obavljati samo tekuće poslove i ne mogu donositi nikakve važne odluke. Kanonski zakonik, naime, određuje: "U vrijeme kad je Rimska stolica prazna neka se ništa ne mijenja u upravljanju općom Crkvom, već neka se provode posebni zakoni izdani za takve okolnosti".
Nitko ne može preuzeti papinske ovlasti osim novog pape jer Kanonski zakonik propisuje da "rimski biskup, u kojemu živi služba koju je Gospodin dao isključivo Petru, prvom među apostolima, a koja mora biti predana njegovu nasljedniku, ima vrhovnu, potpunu, izravnu i opću vlast nad Crkvom koju uvijek može vršiti slobodnom voljom". Dakle, on je apsolutni vladar.
Konklava
Konklava se saziva najranije 15, a najkasnije 20 dana nakon papine smrti. Sama riječ dolazi od latinskog cum clave (pod ključem) i znači da su kardinali zaključani u Apostolskoj palači dok ne izaberu novog papu.
Konklava vuče porijeklo iz 13. stoljeća, kad prije izbora Inocenta IV. punih godinu i pol nije bilo pape, dok Senat i narod Rima nisu kardinale prisilili na glasanje - doslovce fizički ih zatočivši dok nisu izabrali novoga poglavara. Tridesetak godina kasnije, 1271. narod se pobunio nakon čak tri i pol godine bez pape, pa su stavili kardinale pod ključ i davali im samo kruh i vodu dok nisu izabrali papu.
Od 1059. papu biraju isključivo kardinali, kojima je to glavni zadatak - to je prva stvar koja o kardinalima stoji u Kanonskom zakoniku. Kardinale kreira papa na konzistorijima, a broj onih među njima koji imaju pravo birati papu (tj. mlađi su od 80 godina) ne smije biti veći od 120.
Posljednja je bila najbrojnija konklava u povijesti, u kojoj je sudjelovalo 117 kardinala. Na konklavi 14. listopada 1978. na kojoj je izabran Ivan Pavao Drugi bilo ih je 111. Od svih današnjih 117 kardinala izbornika, sve osim trojice imenovao je upravo Ivan Pavao Drugi. Prosječna im je dob gotovo 72 godine, a polovica ih je iz Europe - 17 posto Talijana, 22 posto iz ostatka zapadne Europe, a preko 10 posto iz istočne. Oko 37 posto izbornika je iz zemalja Trećega svijeta. Nakon Italije, najviše je kardinala iz Sjedinjenih Država - gotovo 10 posto. Među kardinalima-izbornicima su i nadbiskupi i metropoliti zagrebački odnosno sarajevski, Josip Bozanić i Vinko Puljić.
Zadnji put su kardinali bili smješteni u novoj rezidencijalnoj građevini, Domu svete Marte, izgrađenom 1996. sa 105 dvosobnih apartmana i 26 garsonjera. Otud su odlazili u Sikstinsku kapelu na samo glasanje.
Dok se kreću iz Doma svete Marte ne smiju komunicirati bilo s kim tko nije uključen u izborni proces. Kardinali ne smiju imati telefon, mobitel, radio ili televizor, ne smiju primati pisma ni novine, a njihove sobe prethodno se pretraže kako bi se provjerilo da nema prislušnih uređaja. Nema izravnog spomena interneta, ali se i njegova zabrana podrazumijeva.
U konklavi sudjeluju svi kardinali mlađi od 80 godina, pa čak i ako su ekskomunicirani, a kad jednom uđu u izolaciju, više ne mogu izaći dok se ne izabere novi papa.
Za njihove potrebe brinu se medicinske sestre, dva liječnika i poliglotski svećenici koji ispovijedaju kardinale na raznim jezicima, a svi oni moraju se zakleti na apsolutnu tajnost. Ne zna se koliko će tog 'dodatnog osoblja' biti, ali nikad ih nije bilo malo - na dvjema konklavama 1978. bilo ih je 80, odnosno 88. Svi oni, kao i sami kardinali, zaklinju se na tajnost.
Dom svete Marte bit će dakle dio klauzure u kojoj se odvija konklava. Do promjene mjesta boravka kardinala došlo je odlukom Ivana Pavla Drugog. Konklava se od kraja 15. stoljeća održava isključivo u Siktinskoj kapeli, a dosad su kardinali boravili u okolnim ćelijama - prostorima nastalim pregrađivanjem većih dvorana. Tu često nije bilo tuša, pa čak ni tekuće vode i sanitarnog čvora, a staromodne noćne posude kardinala, koji su redom stariji ljudi, praznili su svakog jutra njihovi osobni pomoćnici, zvani konklavisti.
"Nakon trećeg dana, ne može se više živjeti u takvim uvjetima. Uzme se makar i stolicu i proglasi ju se papom, samo da konačno čovjek izađe", prokometirao je jednu od prošlih konklava đenovski kardinal Giuseppe Siri.
Ovaj se put nije dogodilo ništa slično situacijama iz 1978., kad je kardinal Suenens u svojoj ćeliji broj 88 zatekao kardinala Landazurija u kućnom ogrtaču, koji ga je molio da mu dopusti da se kod njega istušira jer u njegovoj ćeliji nije bilo vode. Tuš nije imao ni kardinal Karol Wojtyla, kao ni njegov prethodnik Ivan Pavao Prvi kad je bio na konklavi kao kardinal Albino Luciani. Ni sadašni Benedikt XVI.
Glasanje
Glasanje za novog papu odvija se u Sikstinskoj kapeli, ispod veličanstvene Michelangelove freske Posljednji sud.
Nova pravila ne spominju tardicionalne dimne signale (crni dim i bijeli dim), ali ne treba sumnjati da će taj običaj biti zadržan i da će izbor novog pape biti označen bijelim dimom iz Sikstine.
Premda kardinali nisu više doslovno 'zaključani', sve što se događa na konklavi maksimalno je tajnovito.
Papu se bira jednostavnom metodom - kandidat treba dobiti dvotrećinsku većinu. Izbor počinje prvog dana konklave, jednim glasanjem u popodnevnim satima. Sve dok se ne izabere novi papa, svakog se dana glasa dvaput ujutro i dvaput popodne.
Meštar liturgijskih ceremonija predaje svakom od kardinala po dva ili tri glasačka listića. Oni se sastoje od dva dijela: na gornjem piše Eligo in Summum Pontificem (Biram za vrhovnog svećenika), a donji je dio prazan, i tu se upisuje ime kandidata. Rukopis ne smije otkrivati identitet glasača, a u slučaju da netko upiše dva imena na jednom listiću, glasanje se poništava.
Listići se ubacuju u glasačku kutiju na oltaru, a svaki se kardinal zaklinje da je to njegov izbor. Kad se u kutiji nađu svi glasovi (uključujući i glasove nemoćnih kardinala, koji su ostali u svojim sobama u Domu svete Marte), kutija se protrese i otvori.
Tri člana 'biračkog odbora' uzimaju jedan po jedan listić i zapisuju koji je kandidat dobio koliko glasova. Potom se listići slože te se iglom kroz njih provuče konac, vrlo precizno, kroz rupu koja se napravi u riječi Eligo.
Na kraju se listići, zajedno sa svim zabilješkama, spaljuju. Ako papa nije izabran, tradicija nalaže da se listići spale uz dodatak kemikalije koja proizvodi crni dim. Kad je papa izabran, dodaje se kemikalija koja proizvodi bijeli dim.
Kamerlengo bilježi rezultate svakog pojedinog kruga na papiru koji kasnije predaje novom papi.
Ako u prva tri dana glasanja ne bude izabran papa, četvrti dan se posvećuje molitvi, razmišljanju i neformalnim raspravama. Potom se organizira još sedam krugova glasanja, pa dan odmora, pa sedam krugova.
Novi papa
Kardinala koji dobije većinu dekan Kardinalskog zbora pita: Acceptasne electionem ad Summum Pontificem de te canonice factam? (Prihvaćaš li svoj kanonski izbor za prvosvećenika?). U trenutku kad on kaže Accepto (Prihvaćam) postane papa.
Benedikt XVI. je 265. rimski biskup i time papa, tj. Kristov vikar, nasljednik svetog Petra, prvosvećenik Katoličke crkve, patrijarh Zapada(ove se titule Benedikt XVI. odrekao), primas Italije, nadbiskup i metropolit rimske dijeceze, sluga slugu Božjih i suveren Države Vatikanskoga Grada.
Novog papu se pita da izabere svoje papinsko ime. Papa se potom presvlači u bijelo papinsko ruho (pripremljene su tri reverende - za malog, srednjeg i velikog papu - pa se zna dogoditi, kao za Ivana XXIII. da odijelo bude tijesno što se pokušava popraviti na licu mjesta). Papa u bijelom sjeda na katedru i prima rukoljube kardinala.
Dekan Kardinalskog zbora potom na balkonu Bazilike svetog Petra objavljuje ime novog pape, riječima Annuntio vobis gaudium magnum. Habemus papam, dominum... (Najavljujem vam veliku radost. Imamo papu, gospodina...).
Novi papa izlazi na balkon i upućuje svoj apostolski blagoslov. Više se ne održava ceremonija krunidbe novog poglavara Katoličke crkve. Već se stoljećima pape biraju iz redova kardinala, ali to nije zakon. Obavezno je da izabrani mora biti svećenik (a ni to nekada nije bilo obavezno).
