subota, 10.06.2006.

kraj je školske godine



bit će ovaj rad cijelo ljeto.
dobro,ne baš cijelo.recimo nekih mjesec i po dana.

kao i inače, polako započinjem sa planom gdje provodim ljeto. klasika.
nacrtam si mali kalendarić na neki a4 formata papir i kreće.gledam rođendane, i sve ostale stvari koje će biti ključne za ovo ljeto i mjesto svog boravka prilagođavam njima.

za one koji me ne shvaćaju,to ide ovako.
radnim danom odmah prvi tjedan praznika tata i Zla maćeha rade tako da moram biti nazočna u retfali kod oca i čuvati mog malog dečkića.
za vikend ostajem u retfali i uživam u subotu navečer gledajući Malnara u veselom društvu moje uspavane Zle maćehe, dosadnog dečkića i autoritivnog oca. Ostajem da moj paranoični i samoživi otac ne pomisli da ja vikendom odlazim samo zato jer se moja mila majka ne brine za mene.


to je bio jedan klasičan primjer.

Ali hvala Bogu na rodbini koja me pozvala kod sebe u Zagreb. Super prilika da se odmorim, zabavim i zaradim u isto vrijeme.dead

radit ću kod bratića u tvrtci za software,ništa komplicirano,ja ću samo grube poslove tipa instalirati windowse i tako jer sam nesposobna za išta drugo.

za to će mi uletit neki kesh koji namjeravam stuću na nešto korisno. tipa bicikl, mobitel ili odjeća. ne sve kroz guzicu kako moj autoritivni otac slikovito opisuje.

u Zagrebu imam već i stalnu ekipicu tako da će biti super,a i taj bratić nije loš kao osoba, ne vjerujem da će mi braniti sve i svašta.




to je super!naughtynaughtynaughtynaughty




15. po mene dolazi vesela družina iz groznice subotnje večeri i odvaža me na rutinsku obiteljsku destinaciju.

mali otočić Ugljan preko puta Zadra, u Ugljanu kršćanski kamp...Činta

slatko mjestašce.

Dobro je ispalo jer se poklopilo da taman u to vrijeme stiže i ova grupa ljudi iz cijele hrvatske godišta 14-24 koji su tamo standardna ekipa (pola njih je i ekipa iz Zagreba)
a iz osijeka doći će mi i moje malo frčkavo stvorenje Mia sa svojom slatkom tužnom prijateljicom Laurom i lajavom dobroćudnom Kristinom. Fali još samo Lucija sa svojim širokim osmjehom. tamo ostajem ja 20 dana,od toga 10 s njima i da ne zaboravim naravno ostalih 10 dana sa mojim malim dragim krvoločnim bratićem Ivanom koji je najbolja osoba koja postoji na ovom svijetu i čija mama misli da smo mi više od rođaka. MISLIM HOW SICK IS THAT


i tako dalje. nakon toga još ne znam hoću li u Split kod mamine rodbine ili kuć pa u Split, ili samo kuć....nitko ne zna.

mislim i najbolje bi bilo kuć pa Split jer će Čika Mario popizdit ovdje.
mjesec i po dana se sigurno ne vidimo. bez prekida, ali ako odem nakon činte odmah u split,to će se oduljit na dva ili više mjeseca mog neprekinutog izbivanja.


a i ja sam previše ljubomorna da ga ostavim samog tu u ovom gradu punom napasnih lijepih i zlih curica
ne znam kako će to ispast. trenutno se samo veselim zadnjem danu škole.


TREBA MI ALKOHOL. POD HITNO

Nisam pila 5 mjeseci do sinoć. sinoć me malo diglo. Čika Mario me naravno morao doći provjeriti. sick

al slatko mora se priznat u neku ruku.


ma jebe mi se zapravo. ne da mi se prilagođavat nikome. to se odnosi i na Njega. dosta mi je Vesele družine i Mamine zlatne ekipe i njihovih prohtjeva,dosta mi je raznolikosti kod prijatelja.još i da njemu sebe dam

PA MENE NEMA VIŠE LJUDI. ALO...

ali trudim se. nekako spajam kraj s krajem.iće to sve

pusa Eni

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Bez prerada