VOLIM TE!!!!!!!!!

Čudna sam..nisam čudna..čudna sam..ala

Hmm...Dugo me nije bilo...Ali ovih dana mi nešto šteka mozak..Napustila me inspiracija...Sive stanice se potrošile...Hmmm..Starim..Bliži se moja smrti..Ma super...A još nisam ni pola stvari isprobala..Nije meni lako...Ja bih trebala na psihijatriju..hah..kao šta mi kažu neki ljudi(znaju oni o komu se radi..heh)..Ali svejedno..Sada sam odlučila napisati jedan post o..hmm...ma neznam..ovo će biti jedan potpuno neobavezan i post u kojemu ću pisati šta god mi padne napamet..okej?aha..supić...

Ja se bojim..Jako..Same sebe...Ja sam čudna..Čudakinja..Neki dan sam se probudila.Okej svaki dan se probudim,ali..Probudila sam se i upitala samu sebe(citat):"Sanja jel ti stvarno misliš da je s tobom sve u redu?Mislim da se možda nije dogodila kakva greška pri rođenju..Da možda nisi genetski modificirana ili tako nešto.."Hmm..Jako teško..Odlučila sam proanalizirati neke svoje postupke i stvari koje neprestano ponavljam ili sam napravila u životu...I tako doći do zaključka-Koliko sam zapravo normalna...Okej..

a)Samu sebe iznenađujem duljinom svojeg jezika..Mogla bih pričati u bilokojoj situaciji i bilo kolko..Neprestano pričam..To ljude užasno živcira jer ja zapravo ne pričam o nekim zanimljivim temama,nego uvjek nađem nešto naporno i sve detaljno izanaliziram...Al to je okej u granicama(molim??)normale...Zapravo nije..Hmm..Neznam..Ali izluđujem ljude svojom pričom...POSTOTAK NORMALNOSTI:35%
b)Stalno pjevam..ah..To može biti jako naporno..To je nešto slično kao i pričanje samo što u ovom slučaju pjevam...I to neprekidno..Često slušam grube rečenice kao UMUKNI ili ZAČEPI,ali navikla sam...POSTOTAK NORMALNOSTI 28%
c)Obožavam miris muškog parfema(kažem vam u meni čuči dječaćić),miris ljepila(mmmm),miris korektora,miris acetona,miris boje,miris laka za nokte...Ah..Sve ono što drugi ne podnose..Ja obožavam u VELIKIM porcijama..Neprestano to snifam(ej..možda je to i razlog zašto sam čuk-čuk)..I tako..Baš to volim..Nadam se samo da neću završit pod nekim mostom s papirnatom vrečicom i ljepilom..POSTOTAK NORMALNOSTI 20%
d)Samu sebe opterećujem nekim stvarima koje uopće nisu važne..A velikim poput škole se uopće ne zamarujem..kažem sve uvjek dođe na svoje...POSTOTAK NORMALNOSTI 50%
e)Mrzim sve što je kratko..Kratke hlačice..Suknje,haljine minice..uhh..grozim se od toga...jednostavno mi se ne sviđa pomisao na hodanje u nečemu kratkom..grr..katastrofa...POSTOTAK NORMALNOSTI 37%
f)Neprestano si umišljam nekakve bolesti..Ali nikad da se razbolim..Jako sam otporna na sve vrste boleština..A stalno mislim da umirem..Hmm..Čudakinja..Kažem vam...POSTOTAK NORMALNOSTI 10%

-Ovo gore bi mogla pisati još do sutra,ali neću..hah..da vas ne zamaram dodatno...Ali to su neke od činjenica..I kad sam sve to zbrojila i to..Ispalo je da sam prilično čudna..hah..ponosim se svojom krvlju..aha..ja sam čudakinja s ne izlizanim osmijehom na usnama..hah..i nikad se neću prestat smijat..nee nee...A sad nekoliko zlatnih pravila ukoliko dođete u kontakt samnom...

1.KADA SAM SRETNA BJEŽITE OD MENE GLAVOM BEZ OBZIRA
2.KADA SAM TUŽNA NI NE POKUŠAVAJTE MI POMOĆ JER NE POMAŽE
3.NEMOJTE SE SVAĐAT SAMNOM JER NIKAD NE POPUŠTAM
4.NEMOJTE ME VRIJEĐAT JER MENE TO NE SMETA RADIJE IZMISLITE NEŠTO DRUGO
5.NEMOJTE MI NIKADA REĆI DA NISAM NADARENA ZA PISANJE

Do idućeg posta..Ciao..hah..Dabog da me sanjali..hah...Ja sam specijalna..
PUSEK,GUZICA

Koliko je snova bilo...
Koliko vremena provedenog na maštanje...
Koliko smo toga željeli napraviti,
a odustali smo od toga kad nam nije islo...
Koliko smo toga htjeli imati,
a pustili smo da ode...

Nemojte sanjati, živite snove...
Ne trošite vrijeme na maštanja,
pretvarajte maštu u stvarnost...
Ono što želite napraviti, od toga ne
odustajte-nikada...
Ono što želite imati, borite se za to...
Ne dajte drugima da vam to ukradu...

Djelujte odmah,
jer sutra mozda ne postoji...

Prije i poslije vjencanja

On: "Yesss! To! Konačno sam dočekao!"
Ona: "Hoćeš, da idem?"
On: "NE! Nisam niti pomislio na to!"
Ona: "Voliš me?"
On: "Naravno!"
Ona: "Jesi li me kad prevario?"
On: "Ne! Zašto uopće pitaš?"
Ona: "Želiš li me poljubiti?"
On: "I te kako!"
Ona: "Želiš li me udariti??"
On: "Nema šanse! Nisam ja takav čovjek!"
Ona: "Mogu li ti vjerovati?"

I sada nakon vjenčanja, pročitaj tekst odozdo prema gore!

...djiele nas zdiovi tgue i bloa...

Vjerovali ili ne, možete pročitati.
Nsiam vrevjoao da zpavrao mgou rzmjaueti ono što čtaim.
Zaavljhuujći nobniečoj mćoi ljdksuog mgzoa, pemra irtažsiavnjima zansntevknia sa Cmbargeida, njie vžano kjoim su roedsljdoem npiasnaa slvoa u rčijei, jdieno je btino da se pvro i zdanje sovlo nlaaze na sovm msjteu.
Otasla solva mgou btii u ptponuom nerdeu i bez ozibra na ovu oloknost, tkest mžeote čtiati bez pobrelma.
Ovo je zobg tgoa što ljduksi mzoak ne čtia savko slvoo pnaooosb, već rčijei prmraota kao clejniu. Oavj preomećaj je šljiavo nzavan tipoglikemija.
Začuđujuce, zar ne? A uevijk ste msilili da je pavrpois vžaan.


hehe Ovo je jdena satra froa, ail dbora...

...I'm a nice bitch...I smile when I tell you to fuck off...

...neke stvari jednostavno odbijam vidjeti....s nekim se stvarima jednostavno ne mogu pomiriti....

...koliko god sam ja sretna....koliko god u meni ima života...volje...snage....jednako tolika je mržnja i želja za neuspjehom u istrošenim dušama mojih prijatelja...

....to ne želim čuti...o tome ne mogu govoriti...to odbijam vidjeti...

..kad je plakala...plakala sam s njom....kad se smijala...bila sam sretna....kada je rekla nešto u povjerenju....čuvala sam tajnu životom....slijepo sam vjerovala u svaku laž....svaka izrečena podrška...svaka njezina utjeha...bile su isprazne fraze...bile su to samo laži...isprane mojim unaprijed prolivenim suzama...

...smatrah te dušom svoje duše....

....očekivala sam, draga, puno više....puno...puno više....
...sreća...uistinu sreća...pa me ON naučio da te uvijek povrijede oni za koje misliš da te najviše vole....

....ali ok....velika sam ja cura...(kako god okreneš......)...

...ma ne smeta mi što me lažeš....ma ne smeta mi što mi iza leđa pričaš...ne smeta mi što me pokušavaš uništiti...ne smeta mi ni što u meni ne vidiš prijateljicu....ma ne smetaš mi čak ni ti sama...

...smeta mi što jednostavno svi oko mene....ma...ne znam...

''...I can't hold on to me...wonder what's wrong with me...''

....jebiga...događa se i najboljima...ja sam za to živi primjer ....

...hm...ne znam....sad valjda dođe tren kada ja trebam patiti, jel'....hm...čuj...ako ti je to bio plan....trebala si malo bolje obratiti pozornost kada sam jasno dala do znanja da je u meni uništeno sve što se uništiti moglo....u meni ne postoji organ koji bi uzrokovao neke osjećaje bliskosti prema nekomu....(čast iznimkama koje unatoč svemu postoje...)...možeš mi biti draga...i može mi se svidjeti pokoja tvoja šala....ali do tebe mi nikada više neće biti stalo...

...jedino što ja sada mogu osjećati...žalim te, dušo...žalim te...

....šteta....uistinu velika šteta...vidjeti da osoba ne može od sebe napraviti nešto.....i onda pokušava od one koja je postala nešto nakon dugo vremena....pokušava tu osobu vratiti ništavilu...

....jebiga....dušo....nađi nekog drugog...ja sam ipak malo prevelik zalogaj za tebe...

...kaj sad?....

UF...JESAM SE RASPISALA...

IDEALAN DEČKO

To je onaj koji ti kaže
"ljepotice" umjesto "sexy".
Koji te ZOVE kad si
završila razgovor s njim.
Onaj koji ostaje BUDAN
samo da vidio kako TI spavaš.
Onaj koji te ljubi u ČELO.
Koji želi da ti pokaže svijet
kad si nedotjerana.
Koji te PRIMI za ruku
pred svojim prijateljima.
Onaj koji te stalno podsjeća
kolko si mu VAŽNA i koji
je SRETAN da te ima.
Onaj koji kad razgovara sa
svojim prijateljima kaže
"to je ONA..."

I sad.
Opet iznova.
Ne misLim, zapravo ne želim, neću pisati niš dubokoumno.
Najrađe bi spljuskala sve to dubokoumno. (ak je to uopće moguće.)
Ne misLim, ne želim i neću biti dosadna s glupostima koje se događaju.
Dajte se naviknite više: Život je nefer.
Problemi postoje. I kaj?!
Ne misLim vam se jadati i plakati se i to sve. Da.
Nemre sve biti savršeno.
Fala Bogu.
Inače uopće niš nebi imalo smisla.
Kolko god trknuto zvučalo.
I ne, ovo nije dubokoumno. Bez brige.
Ovo su činjenice.
I zato napravite život zanimljivim.
Nemojte se stalno žaliti jer za to vrijeme možete uživati.
Jednostavno prestanite. Odmah. Sad.
blablablablablablablablablablablablablablabla
No.

NIJE SVE TAKO CRNO...SPERMA JE BIJELA...

PRIJATELJ ILI NEPRIJATELJ?!

Vjerujem da se i vama puno puta dogodilo da se pitate jeste li pravu osobu izabrali za prijatelja???ja smatram prijateljima one koji će me moći slušati bez prestanka,koji će mi pomoć,koji mi neće okrenuti leđa,neće me ogovarati,odvati tajne,poštivati,cijeniti,i neće iskorištavati...(moja najdraža Karlica)...u zadnjih par godina sam se dosta razočarala.nekada bi sumnjala u "prijateljice" ,sa strahom bi im govorila svoje tajne i morala sam naglasiti-nemoj to reći nikome-to je stvarno kad pogledam prejadno....ja zaista onoga koga smatram prijateljem poštujem,cijenim,uvijek sam tu kad treba pomoć , a na kraju shvatim da je to uzalud jer druga strana prema meni se tako ne ponaša,istina nemogu reć da i ja nekada znam krivo postupiti ali ja barem imam grižnju savjesti,i na nekim greškama sam naučila...uvijek tračevi,i to od ljudi kojima vjeruješ,to me zaista ljuti,i svi šute kad se nešto događa a onda odjednom lavinu ružnih stvari saznaš kad ti je najgore,zaista sam razočarana i na kraju je spalo na to da su muškarci bolji prijatelji od žena...uvijek smo pljuvali većinom muški rod ,a na kraju ispadnu pravi prijatelji,iako ta prijateljstva često prerastu u ljubav ...uglavnom moj zaključak je- na kraju ne vjeruj nikome,tj ja jedino vjerujem mojoj mami i jos nekome ,nadam se da moj odabir neće biti krivi ....i moja izreka je da pravog prijatelja skontaš tek kada se posvađate i vidiš oće li tvoje tajne izdati(iz neke glupave-- hm... osvete )ili sačuvati za sebe....zaista su pravi sretnici oni koji imaju prave prijatelje.....

KAMION VOLIM TE

muči me to...
tako mi je teško...
osječam jaku bol u srcu,
osječam kako mi se srce steže,
svaka suza previše me boli...
nemogu tako više...
zašto me muči to?!?
voliš li me ljubavi manje?
znam, pogrješila sam...
znam,kriva sam...
priznajem, ne poričem!
osjećam da me voliš manje, ljubiš me tek toliko,
grliš me samo ako ti kažem...
što se događa?
zašto me tako mučiš?
poljupci tvoji nisu kao prije...
ne osjeća se ona strast, nema one želje, nemira...
sve je tako mirno, čudno...
neznam..
što misliti?!?
možda griješim...
osjećam odbijanje od tebe ljubavi...
tražim pusu daješ mi je al bez uključenih emocija...
sve polako blijedi...
ja tebe volim sve jače, sve više...
što bi onda sve ovo trebalo značiti?!?
ostavit češ me?
nemogu misliti na ništa drugo, ovo me previše muči...
ništa nije kao prije...sve je gore i gore...

Želim te

Osječaš li ljubavi strast u meni?
Gorim...
Poludjet ću od želje...
Želje za tobom....
Trebam tvoje poljupce,
Trebam dodire,
Slatke usne i čvste ruke!
Želim uživati u tvom zagrljaju,
Želim ponovo ljubiti usne tvoje,
Sa jednakim žarom,
Kao prije...
Trebaš mi zar ne vidiš?
Da bar uvjek možemo biti zajedno...
Uživati stalno u velikim dozama...
Dozama ljubavi!

Djogani
Ozeni me

Znam ja dobro muski rod
svi vi lepo lazete
satro puni kao brod i tako to
zeljni prave ljubavi
al' vas zene koriste
na istu foru dobijete trazeno

Nisam ja u fazonu
nista pre braka
a stvar principa
znaj da nisam laka

Ref. 2x
Ozeni me i shvaticu te ozbiljno
ako se stvarno volimo, sad mi dokazi
ozeni me, bice ti zivot kao san
medeni mesec svaki dan, obecavam

Znam ja dobro muski rod
svi vi zvezde skidate
dobro da na nebu jos i sijaju
kazes, lepa, pametna
a mislis da sam naivna
tvoji komplimenti mi ne prijaju

Napisao Jim Willis, 2001.

Ako imate psa – pročitajte ovu priču…
Ako ste imali psa - pročitajte ovu priču…
Ako želite imati psa - pročitajte ovu priču...


Kad sam bila štene, zabavljala sam te svojim trikovima i nasmijavale te. Nazivao si me svojim djetetom i unatoč beskrajnim parima ižvakanih cipela i nekoliko uništenih jastuka, postala sam tvoj najbolji prijatelj.
Kad god sam bila "zločesta", prijetio si mi prstom i pitao si me "Kako si mogla?" – ali onda si odustao od svoje strogosti i svalio me na leđa te češkao moj trbuh. Moje razaranje kuće trajalo je nešto duže nego što se očekivalo, jer si ti bio strašno zaposlen, ali na tome smo radili skupa. Sjećam se noći kad smo se mazili u krevetu kad sam slušao sve tvoje ispovijesti i tajne snove, a ja sam vjerovala da život ne može biti savršeniji nego što jest. Išli smo u dugačke šetnje i trčali po parku, vozili se autom, išli na sladoled (ja sam dobivala samo kornet jer je "sladoled štetan za pse", kako si ti to rekao), lješkarila beskrajno dugo na suncu, čekajući kraj dana i trenutak kad ćeš doći kući. Polako, počeo si sve više vremena posvećivati svome poslu i karijeri, a više vremena si provodio tražeći svog ljudskog partnera. Ja sam strpljivo čekala, tješila te svaki put kada ti je srce bilo slomljeno i kada si se razočarao, nikada nisam prigovarala tvojim lošim odlukama, skakala sam od radosti kad si dolazio kući ili kada si se zaljubio. Ona, sada tvoja žena, nije bila "ljubitelj pasa" - ipak sam je srdačno primila u naš dom, pokušala joj pokazati da je volim i slušala sam je. Bila sam sretna jer si i ti bio sretan. Onda su došle ljudske bebe i ja sam s tobom dijelila tvoje ushićenje. Bila sam očarana njihovom roza bojom, njihovim mirisom i željela sam se brinuti za njih poput majke. Jedino ste se ti i ona bojali da ću ih povrijediti, tako da sam većinu vremena provodila protjerana u drugoj sobi ili u kućici za pse.
Oh, kako sam ih željela voljeti, postala sam "zatočenik ljubavi".
Kako su odrastali, ja sam postajala njihov prijatelj. Držali su se za moje krzno i podizali se na klimavim nogama, gurali svoje prste u moje oko, istraživali moje uši i ljubili me u nos. Voljela sam sve na njima kao i njihov dodir - jer je tvoj dodir postao tako rijedak - i bila bih dala svoj život da ih obranim, ako treba.

Ušuljala bih se u njihove krevete i slušala njihove brige i tajne snove, a zajedno bismo iščekivali zvuk tvog auta kako se parkira u dvorištu. Nekada, kada bi te ljudi pitali imaš li psa, vadio bi moju sliku iz novčanika i pričao priče o meni. Ovih zadnjih par godina, tvoj odgovor bi bio potvrdan, nakon čega bi nastojao promijenili temu. Od "tvog psa" postala sam "samo pas", a ti si mi zamjerao sav novac koji se trošio na mene. Sada imaš priliku za novi posao u drugome gradu i ti i oni ćete se preseliti u stan u kojemu nije dozvoljeno držanje kućnih ljubimaca. Donio si pravu odluku za sebe i svoju "obitelj", ali nekada sam i ja bila ta tvoja obitelj. Bila sam uzbuđena kad smo krenuli autom, ali uzbuđenje je splasnulo kad smo došli do azila za životinje. Zaudaralo je na pse i mačke, na strah i beznađe. Ispunio si sve obrasce i rekao "znam da ćete joj pronaći krasan dom". Napravili su grimasu i uputili ti bolan pogled. Oni razumiju kakve su šanse za sredovječnog psa, čak i onoga s papirima. Morao si otrgnuti ogrlicu iz ruku svog sina, dok je on viknuo "Nemoj tata! Molim te nemoj im dati da odvedu mog psa!" A ja sam bila zabrinuta za njega, mislila sam kakvu je pouku od tebe izvukao o prijateljstvu i vjernosti, o ljubavi i odgovornosti i o poštovanju prema svemu što je živo. Potapšao si me po glavi za rastanak, izbjegavajući mi pogledati u oči, te pristojno odbio ponijeti sa sobom ogrlicu i povodac. Imao si rok koji si morao ispoštovati na poslu, a sada sam ja dobila rok. Nakon što si otišao, dvije ljubazne gospođe rekle su da si vjerojatno mjesecima znao da ćeš se preseliti, ali nisi učinio ništa da mi pronađeš drugi dom. Kimale su glavom u nevjerici i pitale se "Kako je mogao?" U azilu nam pružaju onoliko nježnosti i pažnje koliko im dopuštaju njihove obveze. Naravno, hrane nas redovito, ali ja sam već odavno izgubila apetit. Isprva, kad god je neko prošao pored mog kaveza, ja sam potrčala naprijed, u nadi da si to ti - da si se predomislio - da je ovo sve samo ružan san... ili sam se nadala da će netko doći, netko komu je stalo, netko tko će me spasiti. Kada sam shvatila da se ne mogu natjecati sa živahnošću štenaca koji su, nesvjesni svoje sudbine, plijenili svačiju pažnju, povukla sam se u dno kaveza i čekala. Čula sam njezine korake dok je dolazila po mene na kraju dana i kaskala sam duž hodnika za njom do izdvojene sobe. Zadivljujuće tihe sobe.
Stavila me na stol, počeškala po ušima i rekla da se ne brinem. Srce mi je snažno tuklo u iščekivanju onoga što će doći, ali obuzeo me i osjećaj olakšanja. Zatočeniku ljubavi istekli su dani. Kako je to u mojoj prirodi, više sam se brinula za nju. Teret koji nosi pretežak je za nju, to sam znala jednako kao što sam znala svaku tvoju promjenu raspoloženja. Nježno je stavila podvez oko moje prednje noge dok joj je suza klizila niz obraz. Polizala sam joj ruku onako kako sam tebe običavala tješiti prije nekoliko godina. Stručno je stavila iglu u moju venu. Kad sam osjetila ubod i hladnu tekućinu koja je kolala kroz moje tijelo, pospano sam legla, pogledala u njezine nježne oči i prošaptala "Kako možeš?" Možda zato što razumije moj pseći govor, rekla mi je "Oprosti". Zagrlila me i žustro objasnila da je njezin posao pobrinuti se da odem na bolje mjesto, gdje me nitko neće ignorirati, zlostavljati ili napustiti i gdje neću biti prepuštena samoj sebi - mjesto ljubavi i svjetla, toliko različito od ovog zemaljskog. I sa posljednjom snagom, pokušala sam joj objasniti da moje "Kako možeš?" nije bilo upućeno njoj. Mislila sam na tebe, svog Voljenog Gazdu. Na tebe ću misliti i čekati te zauvijek. Želim da ti i drugi u tvom životu nastave pokazivati ovoliko odanosti.

Poruka autora:
Ukoliko je "Kako si mogao" izazvala suze u vašim očima, kao što ih je i meni izazvala dok sam je pisao, to je zbog toga jer ona sadržava priče milijuna nečijih ljubimaca koji svake godine umiru u azilima za životinje. Slobodno proslijedite ovaj esej u nekomercijalne svrhe, pod uvjetom da je naveden autor ovog teksta sa pravima na umnožavanje.
Molim vas da tekst iskoristite u svrhu edukacije, na svojim Internet stranicama, biltenima ili na oglasnoj ploči veterinara ili azila za životinje. Recite javnosti da je usvajanje ljubimaca važna odluka i to odluka za čitav život, da životinje zaslužuju našu ljubav i brigu, da je pronalaženje drugog prikladnog doma za vašu životinju vaša odgovornost te da bilo koje društvo ili pokret za dobrobit životinja može pružiti dobar savjet i da je svaki život dragocjen. Molim vas da i vi sudjelujete u zaustavljanju ubijanja, te da podržite sve kampanje sterilizacije kako bi se spriječio nastanak neželjenih životinja.