Putopisi - Guster Pocetnik Allroad TDI 4x6
31.10.2011., ponedjeljak
Savezne Republike Njemacke i one koje se tako osjecaju.....
|
Evo jucer doletio u Hamburg. 2 presjedanja i dosta sjedenja. Prvo presjedanje bilo u Koprivnici (sinobus), a drugo u Frankfurtu (ne moram ni napominjati koje mi je ipak bilo omiljeno). Zivica je ovdje obrezana po zidovskim standardima - Adolf bi se smanjio da to vidi i pojacao plin toliko da bi u trenutku zagorilo sve sto je na ploci. Na ulicama pjesaci veselo prelaze na zeleno, auti bez prigovora staju na crveno, ptice imaju raspored pjevanja, ma fantasticno. Takodjer, zrak ima boju, industijsku lijepu sivu (bar vidim sto udisem). Uredjenje drzave je za pozeljeti, skoro sam digao neki nenamjenski kredit putem – mislim ne treba mi, nego onako, iz vica, jer se moze. Nekako sam ulovio pravac za Greifswald - ne znam sta je s volanom, full se lako okrece :-) . Greiswald bi bila Grief-ova suma u slobodnom prijevodu. Greif i Sveti Petar (u sumi) su nesto u rodu mislim, ili su barem kucni frendovi. Uglavnom mislim da si salju redovito razglednice jedanput mjesecno. Obicno to raznosi sova, I to po danu, tako da neki puta posta malo kasni il bude zguzvana koverta, ali sta ces. Dakle, dalo mi novog Focusa na aerodromu, dizel al meni super (kak bi rekel jeden moj kulega). Nakon prodjenih 100 kilometara skuzio sam da postoji i sesta brzina, postizem 171km/h na Autobahn-u na jedvite muke, auto pokazuje tromost k'o Hrvatska prilikom ulaska u EU (evo svaki tren dok ovo pisem ima da udjemo….). Kasnije sam jos dodatno ugasio klimu i ostale nepotrebne sakupljace stetnih i iritirajucih cestica pa su svi u klasi do 1400 kubika (al 8 ventila) bili izlozeni velikoj opasnosti. Iz dosade stajem na AutoGrill-u u nadi da cu pojesti nesto zdravo. Nisam se prevario, pala je najzdravija varijanta, nisam pojeo nista (izbor kobasica i ostalih ubrzivaca bildanja kolesterola je jednostavno bio prevelik). Stizem u selo, zrak nema boju vise, a zelena boja postaje dominantna. Ne dozvoljavajuci da se previse opustim zbog zelene boje koja me okruzuje, za dobrodoslicu me odmah okida radar fino (J…m li im sunce precizno njemacko !). No, bolje radar nego nesto drugo, mislim si I pojacam (dodatno) muziku. Ruka je naravno bila van auta cijelo vrijeme jer sam spustio prozore na najdoljnu mogucu poziciju (zakleo bi se da su strugali po podu kako su bili nisko). Mislim si, nek se vidi kakva Balkancina je stigla (nisam Vuco, al trudim se). Sa strane Polizei silaze s motora, samo gledaju u soku i nevjerici, jedan cak skida suncane naocale, mislim da je to bio Clauss. Sta da radim, puna bijela crta kroz cijelo selo mi daje sut samo takav :-). Zanimljivo je da nisam brzo ni vozio, 63 km/h, ali ogranicenje je bilo 40 i na znaku ispod nacrtana neka stoka. Mislim si, sta sam ja stvarno kriv sto oni nisu zagradili prolaz tim njihovim stokama I ostalim slonovima, pa secu po cesti okolo bez nadzora roditelja i poslije 23h. Valjda i one strajkaju, mislim, gledaju vijesti na RTL-u. Uglavnom ne mozes ih ni prestic, a opet s druge strane , nisu nesto ni brze te kravice, kao da im je svejedno (odmah mi za usporedbu na pamet pada moja omiljena sluzbenica sa saltera Autotroleja - kad mi ponestane pokazna, uvijek kod nje dohajam po novu). Upravo to dovodi do kulminacije, cvokocem zubima koliko sam nervozan, muuuuuuuuuu ! Otkrivam na tezi nacin da jaka su djubrad, branik mi je skoro nestao kad smo se slucajno dodirnuli u ostrom S zavoju. Takodjer maglenke vise ne rade ispravno, nekako svjetle prema nebu sada pa su izgubile smisao, mislim da ce sljedeci tehnicki auto proci eventualno (s debelom vezom) na Preluci. A ja bi se kao trebao brinuti o super-bakteriji koju ne mogu ni prostim okom vidjeti. Ma dodji i makni mi kravu, to je sve sto hocu. Dobit ces nesto pfeniga i doma stizes na Biergulasch te na zenina konstantna prigovaranja nakon centralnog dnevnika u 19.30h. Uglavnom, nadam se barem da sam dobro ispao na slici kad me okinuo radar. Kad dobijem sliku od policije, naravno ramim, a diplomu naravno bacam. Proslo je vec 16 sati od nemilog dogadjaja pa mi se vid vec pomalo i vraca. Zaboravimo za sada radar i taj bljesak zbog kojeg jos i danas ne razlikujem novcanice od 100 I 20 eura. Inace, Njemci su vam ko Njemci, ukus za odjevanje besprijekoran, Talijanci konzenkventno uzj......i i u soku. Cujem takodjer da je organiziran promptno u Milanu modni sastanak sljedeci tjedan. Sto se tice overall stila, ne brinite se, vrtni patuljci su jos uvijek in, makar, sada se na scenu vec guraju tu i vilenjaci, goblini i ostala gamad. Baustela jos uvijek cvijeta, skele posvuda, gradi se, biti ce radnih mjesta za nas Balkance u Bauhaus-evima i ostalim Haus-evima. Sa skela se cuje fuckanje neke meni poznate stvari, Ceca, rekao bi, ili Mitar Miric - uvijek ih mijesam kad ih cujem na radiju :-). Kad se vratim u stan nakon duge i raskosne radne smjene nikad mi nije dosadno, obicno me doceka soba puna komaraca velicine srednjovjekovnih zmajeva (znaci ipak su nesto malo manji u odnosu na kolege iz Rusije). Djubrad toliko zuje i rade promaju krilima da mi je deka odletila s kreveta u jednom trenutku. Zbog navedenog razloga lista indoors aktivnosti smanjena mi je na minimum, ma ne mogu ni na miru gledat RTL da vidim sta je s kravama. Nista ne cujem, samo vidim sliku. Ali opet kazem sebi kao sto sam rekao i za radar - bolje komarci nego nesto drugo. Porcije hrane po restoranima su ubitacne, od cijele posade u restoranu , 3 Tarkana su samo angazirani kaonosaci, dalje necu pricat. Danas sam narucio pastu i salatu (izgleda da mi je to navika iz Italije), a kad je dosla narudzba morali smo spajati stolove, k'o da je godisnjica mature. Ja sam k'o kralj za stolom, zamislite sliku. Naravno pola hrane je ostalo, pa rek'o "pakuj mi to za pse" , te vadim cackalicu iz usta. Nakon sto je neka lokalna pivkana dobro sjela, u znoju se vracam prema stanu, podrigujem, cujem uobicajeno fuckanje s skela, par Polizei-a po putu,samo gledaju, Europa :-). |