Moja zgrada

Moja prava zgrada je žuta, i ispred zgrade je potok u kojem su ljeti žabe i te žabe krekeću jer sve žabe krekeću nema tu sad neke filozofije, a neke smeta to kreketanje pa bacaju flaše od pive u potok noćima da ih ušutkaju.S druge strane potoka živjeli su cigani ali njih više nema , nema ni njihovih baraka jer su ih rušili kako bi se tamo izgradila prometnica ali s vremenom su gradski oci zaboravili na to, a to meni paše. U mojoj zgradi je kotlovnica u koju se može ući ako se malo potrudiš oko provaljivanja ali je jako teško izaći vani, jednom sam zaglavila unutra na pola sata i uplašila se ko nikad već je bilo piši propalo, nema više,ali onda su me izvukli jebemliimmajku.Prizemlje je bezveze, neke biljke i ta sranja, prije je bilo pank, ali onda su zamijenili kasliće koje je netko skurio pa su bili onako žuti i amorfni i smrdili po plastici novima i zajebali stvar.Šupa je simpatična bila , mala i prenatrpana, tamo smo kartali remi i zalijevali s vodom, a onda su radi ovog zadnjeg promijenili bravu. Podrum je super, onak više zgrada je povezano njime pa možeš ići tamo vamo, ali nikada ne ideš jer te strah. Čak ni kad si punoljetan, jebiga, okej čudovišta u ormaru ne postoje, ali za podrume nikada nije dokazano, a sjetimo se samo podruma iz Kad jaganjci utihnu.Hop na prvi kat tamo je prije bilo super ali sada je zakurac osim onog studoša zgodnog onog u sredini što ima bijele zube i bradu koja pretpostavljam grebe i one cure koja se uvijek smije. Prije je tamo bio moj prijatelj S ali on se odselio, zapravo ne znam da li mi je bio prijatelj jer je bio jako bolestan pa ne znam da li je uopće bio svjestan da smo se družili ikada.Onda tum tum tum deset stepenica pa je drugi kat eeee taj je najjači, tamo je kućni šerif koji će nas sve kupiti i prodati u roblje , jedan od onih koji me odmjere bez srama kada prođem i jebo bi me sa svih strana, a doma imaju ženu i djecu, a njiove žene i djeca su me u kolicima vozile kada sam bila mala i čuvale u podrumu kada je bio rat.Pored njega je srce svemira cijelog jebenog, a onda idu susjedi X koji imaju dva sina, jedan nebitan, a s drugim sam se družila kada smo bili mali. Onda susjedi Y koji imaju sina u kojeg sam bila zaljubljena s 2 godine i zato sam ispaštala do otprilike desete, jer su mi dotada redovito prepričavali kako sam po haustoru trčala za njim i derala se .......... dok je on bježao od mene. Kasnije mi je pomagao u školi, a sada se sretnemo, iskomentiramo vikend, zbuksam se kad mogu kod njega pa duvamo i zujimo kao sve ostale budale, samo što on nema stakleno oko, a ja nemam dijete.On ima prozor koji gleda na park, u parku je atomsko sklonište tamo smo isto provaljivali ,a jednom devedeset prve mislim kada smo bili u parku počeli su padati zvončići ali ne oni što ih ima debeli crveni čiča nego oni malo opasniji,a skupa sa njima počeli su trudovi pa je bilo krša. Onda kat iznad onaj luđak što puca stalno pa ga je policija privela a jednom mi je rekao da se ne bojim jer mene striček jako voli. A stricek ne zna da jedan antifahuligan ima istetovirano I pogodi zašto! Onda idu dva dosadna stana s nekim curama zakurac, i onda stan u kojem sam ja trebala živjeti, ali su se tamo doselili najnepopularniji ljudi u zgradi s kmečavim cendravim psetom, nakraju su se nekako odnosi sredili pa kad ne mogu na svom katu gore pljugam i gledam Euroviziju, ili ljeti ležim na balkonu ili ako mi se ne da spustiti do doma, u ljubavnoj ložnici roditelja mog druga koje se sjetim svaki put kada čujem pod nama su pucali kreveti, jer stvarno jedan je, i ako se to sazna i mene i sve te ostale narkomane tamo gore će ubiti vlasnica kreveta. A krevet joj je super, savršen soundtrack uz njega je jedna ruska kraljica ali to je sada nebitno,nadam se da je netko promijenio plahte jer ja nisam. I stvarno mi je gore netko dobar drug, jer ja ne spavam u svačijem stanu, ako treba, radije idem iz Dubrave doma pješke, nego biti negdi gdje mi je nepoznato ili nesigurno ili ljigavo.
Na drugom katu u centru svemira ima jedan okvir srebrni u kojem je prije bila reklamna fotografija, olfo fotkica iz dvadesetih, cura i dečko na klupici kako se maze, ali kada bolje pogledaš to su dečko i dečko zapravo. A jednoga dana sam šok doživjela, kada sam imala oko osam, to je ono doba kada nemate školu niti ujutro niti popodne nego idete u međusmjeni, onda je u okvir došla slika stara 48 godina, slika najlijepše bebe koju sam vidjela s najvećim i najtoplijim očima ikada i s onak lagano otvorenim usnicama kako ja imam kada se negdi zagledam pa mi Kralj kaže muha će ti uletiti u usta jebote, nema u toj kuću neke romantike fala k****.I to dvogodišnje derle stoji u vrtu kojeg se sjećam , i ja imam sliku iz tog vrta, rodica i ja male, identične, u istim haljinicama kesimo se u objektiv, a meni fale dva prednja mliječna zuba, a ona je kao i danas ljepotica i jako ju volim.I to derle sa fotografije čak ni ne stoji samo , nego vidiš ruku i makar je fotografija crno bijela znaš da je čija je to ruka i da su takve ruke imali svi tvoji i zato sam ponosna na njih jebote ,jer su mrtvi gore na našem groblju u najstarijem grobu u mistu i okolici odmah pored Josipovog groba( on se utopio u rijeci kada je imao 18) i jer me puštaju na miru i gledaju me samo nekada sa slike u tinelu i ne znaš tko je lijepši i bogatiji i dostojanstveniji od njih, možda prapradida takvoga kada nađem neide on nigdi i jer su moji i jer smo posebna jebena sorta, svatko manijak na svoj način. A u pozadini na fotografiji lutkica koju je dvogodišnjakinji napravila teta u Lepoglavi, lutkica s porculanskom glavom koje nema više, ubila bi da mi netko tu dvogodišnjakinju takne ubila.

Ali ne razumijem stvarno,jebote nisam glupa, znam da nisam, ali kako mi je tako dugo trebalo da shvatim da sve ono što mi treba u životu imam, a to je dvoje koje se kolju svakodnevno u 40 kvadratnih metara i jedan što me zove sa pozivnog plus devet sedam sedam da mi jebe sve po spisku što mu nisam javila koji tepih da kupi a kada se napijemo skupa pjevamo Dunavom brodovi plove, da li se još koji zove Sanjaaaa, Sanjaaaaaa i nikada me neće ostaviti dok je živ, a i dalje, a i ja njega, niti ono dvoje, vjerovatno jedino njih jer troje posebnijih, kreativnijih, pametnijih neću sresti nikada, to znam i nema ništa bolje nego kada imaš gripu i rigaš i plačeš a oni te maze i samo ti dodiri su oni koji ti se nisu gadili trijeznoj, dvogodišnjakinja te mazi jer je takva, a ova dvojica nespretno i s neugodom jer to ne rade alfa mužjaci, a kod mene su samo takvi, osim kuma on je peder.