Pakiram kofere i tražim novi dom

Ljeto je bilo prekrasno. Nakon većine ispita, izuzev jednog, otišla sam doma na kraći odmor. Zatim sam se s mamom vratila u Zadar po svoju posljednju pobjedu i po cijelu gomilu stvari koja se nakupila tijekom dvije godine. Nakon položenog ispita našla sam se s mamom na rivi. Otišle smo u šetnju uz more i onda sjele na sok. Razgledale smo sve štandove na koje smo naišle i kupile neke sitnice koje će nas uvijek podsjećati na ovo ljeto. Osjećaj koji još i sad pamtim bio je osjećaj olakšanja. Sav teret pao mi je s leđa i ostao je samo miris ljeta, sunce na koži i hladni sok od iscijeđene naranče. Kupila sam naušnice koje svjetlucaju u mliječno plavkastoj boji, podsjećajući na sjaj mjeseca u tami. Mama je kupila šeširić kojim se šepirila čitavo ljeto. A onda je uslijedilo nekoliko dana čistog odmora.

Nismo se brinule za nastali nered u stanu, niti kaj ćemo kada jesti. Jedno smo se jutro spakirale i otišle na Ošljak i tamo provele čitavo poslijepodne na stijenama. Malo žuljanja, malo paranoje dok sam plivala oko stijena, malo sunčanja i avantura oko otoka. Otok je bio toliko malen da smo ga čitavog propješačile ukrug, vrativši se na sam početak a da toga nismo ni bile svjesne. Druga dva dana smo posjećivale Pakoštane, gdje se bilo predivno kupati. Lak ulaz u vodu, voda topla i čista. Kad bolje promislim, ovaj odmor izgledao je onako kako ljudi zamišljaju svoje odmore iz snova: čitanje knjige na plaži, kupanje u toplom moru, nebriga o vremenu i večera u restoranu uvečer. Svaki smo dan bile u drugom restoranu, jedući drugu stvar. Usput smo stigle kupiti haljinu i cipele koje ću kasnije nositi na promociji mog dragog novopečenog magistra.

Kraj odmora bio je malo drugačiji. Bila sam zaokupljena sređivanjem zaostataka s faksa i velikom selidbom. Kad smo počele pakirati stvari iz stana, shvatile smo da ima više nego može stati u jedan auto. Morale smo organizirati dolazak mog dragog i njegovog tate s većim autom, da bismo na kraju napunile oba. Iako sam bacila nekoliko vreća smeća, to nije bitno utjecalo na smanjivanje stvari. Trebalo je uzeti baš sve – posteljinu, mikrovalnu, gomilu cipela i knjiga, noćne lampice i plišane životinjice. Sreća da smo bicikle davno vratili doma. I nakon dva puna auta stvari, pozdravila sam Zadar i vratila se u Zagorje.