I'm in love with the fairytale...

Umorila sam se od studentskih prosvjeda i blokade koja nije dovela nikud. Studentski prosvjedi su očito jedina besplatna stvar, a sve je više izgledno da će tako i ostati. Šteta da se ne prizna malo radikalniji pristup i kaj se nije odma krenulo na pravu adresu. Jer vrijeme odmiče, ispitni rokovi se bliže. Profesori su frustrirani, studenti su zbunjeni, a ministarstvo nije ni briga. A ja si svakog dana pokušavam dati mira. Ali baš i ne ide.
Sva sreća da sam zaljubljena, potpuno zaljubljena. I to ne samo u bajku. Eto, to je ono jedino zbog čeka se prisilim dići iz kreveta bez da opsujem i leći natrag u njega bez da plačem. Zadnjih mjesec dana bila sam dosta doma, kaj mi je dosta pomoglo u održavanju mog mentalnog stanja, samo ne znam kolko će pomoći u održavanju akademskog znanja. Nešto sam hodala oko doktora i zubara, a nešto jednostavno dala srcu da dođe na mjesto. Većinom sam se družila s dragim, malo kod njega- malo kod mene. Već je postalo normalno da svaki ima svoju četkicu na mjestu, a ja sam kod njega dobila i čitavu opremu, od kućnih papuča do japanki za ljeto :). I hlače, i majicu, i naušnice... I njega :D. Mislim da je to najbitnije u cijeloj priči.
Jedna od novosti je da sam konačno dobila leće. Bila sam na pregledu, i dobila novu dioptriju i isprobala leće. I sad samo čekam da me nazovu da ih dođem podići. I to jedva čekam. Pa da ih konačno počnem nositi, a onda se bacam na traženje sunčanih naočala. To je još jedna svjetla točka u ove recesijske dane.
Uglavnom, nemam materijala da duljim i da otežem, nije ko da netko ovo i čita, tek da napravim nekakav update sama sebi. I čudim se da imam tak malo materijala. Vjerojatno jer one sočne detalje želim zadržati sama za sebe. U svojoj glavi. Baš tamo gdje i trebaju biti. :)