GuSaRI s baZenA
29.03.2006., srijeda
MOJA TORBA
|
Eto ja danas baš raspoložena za pisanje, iako mi baš ne ide jer ovu rečenicu pišem već 2 min i svaki put ili neš fulam ili upotrjebim krivu riječ. E pa eto ja sam puno puta razmišljala i shvatila da postoje 4 stvari koje su skoro u svakoj prilici bile samnom: moje starke, moje marte, moj ruksak i moja torba s zmajićem... I odlučila sam da zaslužuju da im odam počast, pa s toga nastaje i ovaj post tj text ili kako bilo. Ala mi ga danas ide ovo pisanje, još ni jednu riječ nisam iz prve potrefila... možda zato jer su 23 sata, he he, ovo je bolesno... smijem se sama sebi sad već pomalo. Eto uglavnom da se vratim na priču tj na početak tj na torbu... Jednog školskog dana prije par mjeseci meni bilo jako dosadno pod satom i ja se zapiljila u svoj ruksak (ni bitno kako se piše) i čitam gluposti kojima je izšaran i shvatim: U osnovnoj sam školi svake godine mjenjala te torbe, vjerojatno jer nikada nisam našla svoju "srodnu dušu", a i sve su bile ružne, sve do moje bež invicta torbe koju sam kupila jedno ljeto prije početka 1 razreda srednje škole i koja me vjerno pratila sve 4 godine. E pa na početku je bila lijepa, čista i uredna, a onda su počeli razni natpisi, izjave, potpisi i crteži i rekla bih da je tek tada postala MOJA torba, jer sam samo ja imala takvu, samo ja i nitko drugi... nakon nekog vremena počela sam bilježit i datume na nju, nažalost prekasno, no i dalje se sjećam skoro svakog trenutka koji je provela samnom... da-da, ta me torba pratila svuda i svašta je proživjela, išla je samnom u školu, u Točku, zalili su je i pivom i vinom i ostalim alkoholnim pićima, završila je i u moru, bila je samnom na maturalcu u Pragu, u Grčkoj, u Veneciji, u Aquilei, u Crikvenici, na maškarama, na svim izletima, u teretani,u svim kafićima, cijelo ljeto me pratila, samnom je proživjela moje prvo cjelodnevno markiranje, moje suze i moj smijeh, poznaje sve moje prijatelje i mogu reći da je to jedna stvar koja je stalno uz mene, a tako će biti i dalje. Ona je više od stvari, ona je dio moga života... I tako sam joj ja odlučila odati počast i naći sve slike na kojima sam s njom, a onda... Onda sam došla do saznanja da je još jedna torba ostavila trag u mome životu. Gledajući slike, naišla sam na nju na većini slika od ovoga ljeta... Tu mi je torbu mama sašila, tako da i nju imam samo JA, naprijed je nacrtan markerom zmaj, a iza su svoj trag ostavili moji «ljetni» prijatelji. Ona je kratko vrijeme samnom, ali je mnogo proživjela, moram priznat da mislim da je na nju proliveno najviše vina. E a kada sam tim dvjema stvarima odala počast, nije moguće izbjeći i one dvije koje svaka cura mora posjedovati: Starke i Marte. Marte su duže samnom, a i moje Starkice imaju koju godinicu... pa da o njima ne duljim reći ću to ovako: kada uz mene nisu bile marte, bile su starke i proživjele su samnom sve što i ove 2 torbe, a vjerojatno i više, jer ipak bez njih baš i ne mogu van, mislim mogu, ali ne idem... I eto, tako sam ja odlučila da te 4 stvari NIKADA neću baciti i da će uvijek zauzimati posebno mjesto u mom srcu kao i ostali moji prijatelji (da ne bi mislili da sam malo onako, pa, luda  , napominjem da imam ja prijatelje i od krvi i mesa... )... |