Put
Teško je. Teško je živjeti i reći ne nečemu čemu jednostavno ne možeš reći ne.
Stojiš na raskrižju. Na jednoj strani- bogatstvo, uživanje, prividna sreća, ispred tebe- zid, na drugoj strani- siromaštvo, cvrkut ptice, pola kapi sreće i dvije kapi tuge. I sve što ti je ostalo- napeto i duboko razmišljanje, pa onda neko vrijeme shvaćanja da pravog izbora nema. Nitko nije hrabar otputovati u siromašan svijet. Stajat ćeš na raskrižju minutama, satima, danima... I u trenu kad shvatiš da je cvrkut ptice vrijedniji od svega na svijetu- okrenut ćeš se i pobjeći.
Ljudi su slaba, krhka bića... Mrzim sebe kad zgazim mrava. Nikad više neću taknuti toliko slabije biće od sebe. Samim uništavanjem bespomoćnih bića pokazujemo koliko smo slabi. A polaskom u rat protiv puno jače sile, u nemoguću misiju, pokazujemo koliko smo glupi. Tek borbom protiv ravnopravnih pokazujemo svoju zrelost.
Slabijeg čuvaj, od jačeg bježi, jednakom priđi.
Tko smo mi da donosimo ispravne odluke? Kad naučiš tu jednu od bezbroj životnih lekcija, moći ćeš zrelo razmišljati i ispravno postupiti.
Vratit ćeš se na raskrižje i krenuti u siromaštvo...
|