| prosinac, 2005 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Ovo je jedan blog,
Jedan običan blog.
Nekima kome se svidi,
Neće biti samo običan blog,
A onima, kome se ne svidi
Biti će obična gluparija.
Neću opisivati ništa.
Vi možete skroz drugačije shvatiti
Priložene postove na blogu
Nego što je opisano u priloženom tekstu.
Zato ću vas zamoliti,
Da kad pročitate postove,
Svoja razmišljanja o blogu,
Uzmete kao da su ona moj opis bloga.
Me, Myself & abeceda
Afrika_ Sviđaju mi se pustinje i savane i sav onaj zanimljivi biljni i životinjski svijet. Htjela bih jednom posjetiti taj kontinent…i ako ikad budem mogla, htjela bih pomoći siromašnima i gladnima kojih na tisuće umiru…
Brda_ voljela bih se penjati po visokim planinama,sigurno je super onaj osjećaj kad dođeš na vrh a oko tebe sav svijet
Crkva_ odmor za dušu…
Čaj_ obožavam voćni čaji čaj od kamilice, makar ni šipkovnije nešto loš, ali svaki čaj mora biti zašećeren…obavezno
Ćaća_ moj tajo…
Deke_ volim mekane,tople deke koje me griju zimi dok gledam super filmić sa vrućim čajem u ruci
Džep_ uvijek mi ili gornji ili donji odjevni predmet mora imati džep…
Ekologija_ mislim da je ona
trenutno najpotrebnija prirodiza opstanak u ovom novom svijetu…
Francuska salata_ njam…super je, uvijek požderem cijelu zdjelu…
Gepard_ jedna veoma fascinantna životinja koja me očarala svojom ljepotom i snagom,ona je najbrža kopnena životinja na svijetu
His Infernal Majesty_moja najdraža grupa…obožavam je…kao što obožavam i metal…
Indonezija_ htjela bih je posjetiti radi velike razvedenosti obale i zanimljive kulture
Jabuke_ super su…osobito one slatke žute…
Kompjuter_moj saveznik...
Lišće_ volim njegove raznobojne boje u jesen
Ljeto_ moje najdraže doba…nema škole…kupanje…izlasci…ma to se zove odmor
Mama_ najvažnija osoba na svijetu
Noć_ prije sam se jako bojala mračnih noći, ali sad ne...zapravo volim noć, a pogotovo
kad je nebo puno zvijezda i kad je mjesec pun…
Njihaljka_ i dan danas se volim ljuljati na njoj…jednostavno mi je super…kao da letim…
Oči_ Divno je kad ljudi imaju velike oči jako izražajne boje npr.zelene ili tamno plave, sive ili crne…
Pacifik_ voljela bih ploviti njime, fascinira me pogled koji seže
u nedogled i nigdje mu kraja
Radio_ Svi su se prilijepili za TV i kompjutore…pa tako i ja. Ali u zadnje vrijeme uključim radio i vidim da je jednako zanimljiv kao i ostali mediji…
Svijet_ tako malen, a ipak tako velik…želim ga cijelog vidjeti
Šuma_ strašne i mračne šume…BRRRRR...
Tišina_…………………
Vjetar_ volim srednje jaki vjetar, onaj umjereni što te gladi po licu
i mrsi ti lagano kosu
Zmije_svih ih se boje,
a uopće nisu tako strašne…
ako ih napadneš ili uznemiriš
pa naravno da će te napasti
kao i sve druge životinje…
His Infernal Majesty = HIM
Život je jedan začaran vrt
u kojem raste ljubav, bol i smrt!
Voljeti sebe, najvažnija stvar...
Voljeti druge, sporedna briga...
Voljeti bližnje, nezaobilazna obaveza...
Voljeti njega, ludilo bez kraja...
Voljeti prijatelje, jednostavno moraš...
Voljeti život...
Zavisi kako si raspoložen...
Paris at night
Tri šibice upaljene jedna za drugom u noći
Prva da ti vidim lice
Druga da ti vidim oči
Posljednja da ti vidim usta
I čitava tama noći da bih se sjetio svega toga
Stežući te u zagrljaju.
Žak Prever
§*Slike*§
|
Prostrla se uzduž neba. Zatočila zemlju Pod prikazom mraka. Nije sjajila. Nije bliještila. Kao i prije. Mjesec je pun stajao Kao upozorenje Nadnaravnoj spodobi koja se pružala u obrisu mora. Obično bi se odsjaj mjeseca Ljeskao po morskoj površini. Ovaj put je more lagano valjalo njegovu sliku koja je utonula u morsku dubinu. Nešto se događalo. Čudno. Nestvarno. Kao da je strašna sila zavladala svijetom. Kao da je nešto prijetilo. Ali to je bila samo noć. Ništa drugo. Jedna duga crna noć… ustaljena od vrućeg sunca i umorna od pjesme cvrčaka. Noć kao i sve druge, ali ipak drugačija. Čarobna kao i sve druge, a ipak najljepša. |
|
Put me vodio. Sve i ništa se promijenilo. Ići dalje, bez ikakve Prepreke. Kao u snu. Ali ništa ne traje, a najmanje sreća. Otišla iz mojih ruku bježala od mene. Ponovo sam krenula. Nazad. Onim istim putem. I eto me, na istom mjestu, odakle sam i počela ići naprijed. |
|
Morala sam otići. Znam da vam je teško. Ali život je nepredvidljiv, a moj je završen. Ako ikad pogledate u nebo zvjezdano, Gledajte u onu zvijezdu, U onu najmanju zvijezdu na nebu. To sam ja. Kad vam je teško samo se sjetite male zlatne zvijezde Beznačajne u crnoj noći, i ja ću vas zaštiti od svakog zla. I znajte, da, ako vam i pomognem, da to nisam ja učinila. Jer vaša vizija mene kao zvijezde je nestvarna, A vi ste stvarni. Vi ste sami sebi pomogli, nitko drugi nije. Ja ću vas i dalje gledati. A vi nemojte gubiti nadu Da ću vas prestat štititi i ostat će te zaštićeni.  |
|
Tražila sam te Ali ti nisi bio tu. Mislio si na mene Osjećala sam. Zadnji plamen ljubavi, Ugasio se. Kao stranci, Postali smo. Da plačem? Ne znam ni sama. Da li da dušu mučim? Mučim zbog tebe. A zašto ? Samo zbog jedne, Zbog jedne stare ljubavi. |
Nanananannannananannanan…baš sam raspjevana danas, da nisam možda pojela kanarinca? Valjda nisam…ah pa da neki dan sam jela kokoši, sigurno je zbog toga. E, kad smo već kod kokoši, jeli da, da više nitko ne luduje od toga da će oboljeti od ptičarske viroze. Prije nekoliko tjedana svi su plakali od muke: ˝Ajme, majko mila, umrijet ću, umrijet ću, a nisam doživio ni šezdesetu…˝ Da oprostiš na riječi Odjebaus miki maus, kako došlo tako prošlo. Digla se tolika hajka, ne bi da će smak svijeta za dva dana…poludjeli svi kao da si ih najeo ludih gljiva. Stampeda ljudi su trčali u trgovine po stanoviti lijek kako se ono zove, jeli Prima flu, ah da sjetila sam se Tami flu. A sad nikoga nije briga što je Ptičarska viroza, a i pola ih je zaboravilo što je to. Jedna ptica oboljela tamo negdje na kraju svijeta, a mi napravili hajku da će roda iz Afrike, koja je polizala pticu iz Indije, sletjeti na naše krovove i da ćemo svi pocrkavat. Evo, ovako se isto dogodilo prije nekoliko godina sa kravljim ludilom…dva tjedna smo mučili glave hoćemo li crknut od kravlje boleštine, a sad nemamo pojma ni da je to ikad bilo…A što smo mi pametni…čak nas ptičurine i neke krave mogu zajebavat svojim hirovima… |
|
Caos! Evo mene opet. Nešto nisam popularna sa vašim komentarima, ali me to ne smeta. Ovaj blog sam napravila sebi, za moju dušu, da se ispovjedim i izrazim, a ako budem imala sreće dobijem koji komentar što vi mislite o meni i mojim riječima. Danas sam bila prilično nasmiješena makar se duboko unutra mojeg srdašca skrivala neka tuga koja je čekala najmanji moj promašaj da izađe na vidjelo. Večeras sam eto potištena zbog nekih stvari, a jutros sam bila sretna..zapravo presretna, iz mene je prštila energija i radost, bila sam jednostavno zaljubljena u to moje nasmiješeno lice…Ne znam zašto sam sada tužna i puna neke tjeskobe koja me proždire iznutra. Kao da sam otišla negdje daleko, daleko pa mi nedostaje obitelj, prijatelji, dom…Ali pokušat ću se oraspoložiti pisanjem blogića…možda me ova tuga inspirira za neku pjesmicu pa da vam je zabilježim na komad bloga…Volim vas sve…živite svaki dan sa smiješkom na licu jer osmjeh zlata vrijedi i još 5 minuta života. |
|
Pokušala sam te uhvatiti, ali mi je tvoj blijedi trag iščeznuo iz ruke u zaborav i misao stvarnosti da te neću više vidjeti me tjerala da pustim suze iz očiju koje su vidjele samo tebe, a za koje te nije bilo briga. Magija tvog usnulog pogleda koji je gledao kroz mene kao kroz kaplju vode beznačajnu u oluji gromova. Nisi mi dao da živim bez tvoga lika u mojim mislima, a ja sam ipak pokušavala zaboraviti sanje i sjećanja koje si mi zapisao na požutjele pergamente mojih misli. Znao si koliko me ispunjavala tvoja topla riječ nošena opojnim mirisom jorgovana dok si iz obrisa daljine gledao u mene. Ja sam te slušala, slušala tihi šapat tvojih usana koje su mi pričale, pričale o svemu što bih htjela znati i naposljetku sve te zvonke pjesme riječi tvojih praćene pjesmom mora bih zapisivala užarenom iglom u dubinu svoje duše tako da nikada ne izblijede. Sve što sam imala od tebe još čuvam, ali osjećam pod rukama da se stranice tih listova raspadaju i blijede, a ja ih ne mogu obnoviti jer tebe nema kraj mene. Ali ja ću pratiti tragove i čitati riječi koje nisu zapisane na listovima pergamenta jer si ti prolazna čežnja pa tako i ove riječi… ti si mi dao zadatak da te pronađem pomoću slike obale mora na kojoj si stajo kao obris prohujalog vjetra u jesen. Naći ću taj divan osjećaj koji me prožima cijelim tijelom kad si ti blizu i njime se prisjećati tebe jer znam da si ti već prošao kao pijesak kroz ruke moje, a ja te u pustinji ne mogu naći… a tako te žarko želim kraj sebe. |
|
Morsko prostranstvo nema kraja, ali život ima. More mijenja čud kao život svoj smjer i put. U beskraju tog plavetnila ne znaš gdje je kraj. Kao i za života, nikad ne možeš znati što slijedi. U moru ima svakojakih bića, a ti ih ipak ne znaš sve. Tako i u životu ima svakakvih ljudi, A ti ih ipak nisi upoznao kakvi oni zapravo jesu. I na kraju mogu samo reći Da je more samo slana voda, a život ovo sada… |
|
Pupoljci otvaraju svoje male glavice Hvatajući prve zrake sunca. Blaga ruka vjetra lagano je njihala vlati trave Namočene svježom rosom jutra. Ta iluzija pred očima stvarnosti je Kao slika savršenstva stajala ispred mene. Beskrajna, duga, zelena poljana se prostirala uzduž vidika, A kraj joj nisi mogao uhvatiti pogledom koliko god pokušavao. Nedaleko se smjestila šuma koja je šuštala pozdravom vjetra Njišući grane starih jablana. Potočić hitro skakutao preko kamenja Ljeskajući se kao drago kamenje na vratu djevojke. Svježina vode milovala mi ruke poput dodira svile. A nebo je stajalo poviše sve te ljepote Sa pokojom bijelom mrljom i žutom sjenom u prikrajku Koja je toplo gladila sav biljni i životinjski svijet. I sva ta ljepota ovdašnjeg svijeta Da bi u zadnjim trenutcima sačuvali taj pogled Koji bi nas pratio i na drugom svijetu da nas podsjeća Na veliku radost koju nam je On priuštio Stvorivši sav ovaj predivni svijet u našim rukama. |
|
Npr. televizija. Kako nas je ta mala kutija, priključena u struju, uhvatila u svoju mrežu. Buljimo u nju cijeli dan, otvoreni usta, puštajući sline kao da smo vidjeli osmo čudo. Na što smo samo spali...Sav taj medijski svijet, pa postali smo ovisni o njemu! Ne poričem da na telki ima zanimljivih emisija i filmova, ali ima i onih koji su na sramotu cijele nacije. Teško se odvojiti od njenog zanimljivog "sadržaja" , to je toliko zabavno da ne možemo odoljeti. Pa zar nam ne bi bilo bolje ići s prijateljima van, družiti se s obitelji...Naravno mi smo svi rođeni uz ovu tehnologiju i nemamo izbora, već smo je upoznali, nju i sve njene zanimljivosti. Ni da hoćemo ne možemo pobjeći od ovdašnje tehnologije, odmah si u zaostatku s vremenom. Sve to, nas prisiljava da pratimo taj multimedijski svijet od kojeg se ne možemo odvojiti. Jedino što možemo učiniti je da razmislimo koliko vremena provodimo ispred računala i televizije, koliko vremena mi sebi samima oduzimamo na trošak naših druženja s obitelji i prijateljima. Možemo gledati telkać i raditi na računalu, ali u razumnim mjerama. Ipak nam je ljepše u društvu dragih osoba nego nekih metalnih kutija, zar ne? |
