Psi za neznalice
subota, 16.04.2011.
Pasminske organizacije za prihvat: izvrsno mjesto za nabavu čistokrvnog psa
Ali ne kod nas. U SAD-u je u posljednjem desetljeću došlo do vrlo pozitivne promjene u brizi za životinje beskućnike,a to je volonterski masovni pokret za prihvat i udomljavanje čistokrvnih pasa. Za one koje traže čistokrvnog psa, a spremni su udomiti odraslog psa umjesto da kupe štene, to je odlično mjesto da nađu novog ljubimca a istovremeno čine i dobro djelo. (Na žalost kod nas još ni azili nisu tako dobro organizirani kao u Americi / uvijek je tu glavni razlog nedostatak novca / , a ovakvih organizacija još uvijek nema ni u povojima.)
Pasminske "spasilačke" organizacije se bave samo jednom pasminom, kao naprimjer njemačkim ovčarom, ili nekolicinom pasmina koje čine pasminsku skupinu, poput jedne grupe koja se specijalizira za kolije i šetlandske ovčare. (U nekim područjima, potpuno volonterske grupe prihvaćaju i križance.)
Te organizacije ponekad tvori svega nekoliko ljudi i dobro organizirana mreža volontera koji uskaču kada pas pasmine o kojoj oni brinu treba pomoć. Neke grupe pak rade tako da samo služe kao posrednici, pa vode popise pasa iz privatnih domova i azila koji trebaju novi dom, te na njih upućuju potencijalne nove vlasnike. Drugi pak usvajaju pse iz azila i privatnih osoba, čime mogu steći dobar uvid u osobnost svake pojedine životinje.
S obzirom na to da im se način rada uvelike razlikuje, teško je opisati "tipičnu" pasminsku spasilačku grupu, pa je vjerojatno najbolje reći da se radi o grupi o dvije do četiri osobe koje rade zajedno na udmoljavanju i brizi o neželjenim psima njihove izabrane pasmine i udruženi su s lokalnim klubom uzgajača te usko povezani s nacionalnom mrežom "spasilaca" za tu određenu pasminu. Uvijek nude pse koje je pregledao veterinar, koji su cijepljeni, kastrirani i traže samo novčanu naknadu koja pokriva troškove veterinarske njege. Troškovi transporta i brige za vrijeme njihova skrbništva obično idu iz džepova samih volontera.
Takva priroda "spasilačkih" grupa ima svoje prednosti i mane.
Prednost je ta što dobivate odraslog čistokrvnog psa kojeg je pregledao veterinar, i to za vrlo razumnu cijenu - uglavnom samo dostatnu za veterinarske troškove. Tamo možete isto tako dobiti više usluga nego u azilu. Ako u tom času nemaju psa za vas, oni će vas staviti na listu čekanja ili će ispitati ima li neka druga spasilačka grupa u tom području psa kakvog želite. Mnogi od njihovih volontera su pojedine pse držali u vlastitom domu u vrijeme dok su mu azili tražili novi dom, pa su stoga bolje upućeni u to kako pojedini pas prihvaća određene situacije u kući - primjerice, slaže li se s mačkama.
No ima tu i otežavajućih strana. Njihov rad se temelji isključivo na dobrovoljnom radu, a ti volonteri se lako pretrpaju poslom i brzo "izgore". "Spasilačke" pasminske skupine toliko brzo nastaju, prestaju s radom i reorganiziraju da je ponekad vrlo teško otkriti takvu organizaciju u vašoj blizini.
Neznalice preporučuju
Eto, tako vam je u Americi. Hoće li do toga doći i u Hrvatskoj? Ideja je odlična, ali tko će je ostvariti? Možda će ovih nekoliko redaka ljude potaknuti na razmišljanje. Živi bili pa vidjeli!
