Psi za neznalice
utorak, 22.03.2011.
Ja najviše volim...
U zanesenost pasminama uvjerila sam se davnih godina, kada sam shvatila da je izložba pasa jedini sportski događaj na kojemu 90 posto gledatelja uopće ne zanimaju pobjednici. Ljudi tamo odlaze iz raznovrsnih razloga - da navedem samo neke od njih:
- Iz čistog zadovoljstva što im ga pruža gledanje pasa
- Da bi razgovarali o psima
- Da bi nabavili slatke stvarčice sa slikama svojih najdražih pasmina, poput privjesaka za ključeve, naljepnice za automobile tipa "Ja volim svog dobermana" i razne knjige
- Da bi obnovili uspomene na pobjede svojeg prijašnjeg psa ("Ovaj Akita izgleda točno kao Kiro")
- Da bi raspravili o prednostima triju vrsta setera - engleskog, irskog i gordona
- Da bi se posvađali oko toga je li "najveći" onaj pas koji je najviši, kao što je irski vučji hrt, ili onaj koji je najteži, primjerice bernardinac, i koji od njih najviše jede
- Da bi se čudili suprotnostima između kratkonogih i dugonogih, mršavih i krupnih, malih i velikih
- Da bi veličali psa uopće, te sve njegove nevjerojatne varijacije
A sada dobro zapamtite: bez obzira na to koliko pasmina ti ljudi proučili, koliko o tome razgovarali, koliko njih pogladili, s izložbe pasa odlaze s uvjerenjem da je njihova omiljena pasmina - ili tip pasmine - najbolja na svijetu. Svi misle da su svi ostali, koji ne dijele njihovo mišljenje, malo glupavi ili teško zavedeni na pogrešan put.
Neznalice preporučuju
Ugledni uzgajači teže tome da "stvore" pse koji što više zadovoljavaju kriterije navedene u dokumentu koji se zove standard pasmine. To je opis idealnog primjerka koji određuje pravila za važne osobine, poput visine psa, ali i one manje važne, poput rasporeda točkica na dalmatinskom psu. U standardu se nalaze mjere koje za idealnog psa te pasmine propisuju boju očiju, dužinu i kvalitetu dlake, boju i oblik nosa, vrstu zubala i pogreške u zubalu (predgriz, podgriz ili manjak zubi), duljinu vrata i držanje, relativne proporcije tijela i glave, kutove prednjih i stražnjih nogu, izraženost predprsja, dubinu prsa, duljinu leđa i njihov oblik, postav i duljinu i držanje repa, temperament i kretanje psa i još mnogo detalja. O standardu odlučuju matični pasminski klubovi zemlje iz koje je pasmina potekla, a sve promjene koje odluči učiniti, mora na odobrenje prosljediti posebnoj komisiji pri FCI-u.
Matične kinološke organizacije dat će vam podatke o svojim standardima pasmina ako ih zatražite - informacije o njima potražite u dodatku "Dodatni izvori". Isplati vam se pročitati standard pasmine za koju ste zainteresirani, ako ni zbog čega drugoga, onda zato da ne biste nasjeli i platili dodatnu svotu jer dobivate "rijetkog" psa poput bijelog boksera, pa kasnije saznate da je rijedak zbog toga što se prema standardu takve jedinke diskvalificiraju. To naravno ne znači da to neće biti dobar kućni ljubimac.
Pretraživač
Da biste saznali što to zapravo suci traže i kako neki pas postaje prvak, pogledajte 16. poglavlje.
