Trenutak...
31.05.2005., utorak
Mučenje
|
Danas kad sam se probudio osjećao sam bol, bol i samo bol. Ma ne, nisu mi čupali kožu sa užarenim kliještama, niti mi vadili kosu da bi od nje napravili strune za violinu ili nešto slično, već sam se probudio sa velikom boli u predjelu prsa, malo sa lijeve strane koja se protezala i na leđni dio 20-tak cm gore i dole od tog mjesta. Prvo sam mislio da mi srce otkazuje, da je reklo dosta sa nezdravim životom, dosta sa izležavanjem, idem ja!!! Na sreću nije ovog puta to bio slučaj. Fiju! (thx) Ali nakon malo koprcanja u krevetu, jer se nisam niti dignuti uspio iz prve, i nakon što sam se obukao, s mukom sam krenuo u dnevni boravak i sjeo, i onda me presjeklo, napravio sam krivi pokret, malkice previše brzo. Shvatio sam nakon nekog vremena zašto me sve to boli. Vozio sam se u autu, ovog puta sa putničke strane (na stražnjem sjedalu s lijeve iza vozača) i imao otvoren prozor (temperatura je dosezala jučer nevjerojatnih 33C), ali napravio sam kardinalnu grešku jer suvozačica je isto imala otvoren prozor pa je mene dobri stari PROPUH dobro sredio. Evo i tako ležao sam ja neko vrijeme, pa otišao na put, vratio se, ali me još drži. Vidjet ćemo kako će biti u jutro. Nevidljivi mader faker!!! |
26.05.2005., četvrtak
Retoričko pitanje
|
Da li je bolje biti veliki čovjek i imati male želje (jer većinu velikih je veće ostvario), ili je bolje biti mali čovjek sa velikim željama (jer ga male želje ne usrećuju)? |
22.05.2005., nedjelja
Problem je u... a rješenje...
|
Evo mene opet. Znate ono kada se pojavi neki problem koji treba riješiti, onda se ponekad trgnemo pa ga i riješimo isti tren, a ponekad nažalost nam za to treba i «malo» duže vremena. A znate zašto? Dobro, desi se da možda taj problem ne možemo sami riješiti ili pak je iznad naših mogućnosti, ali ima i onih problema kojih se da riješiti, ali nama fali dobre volje tj. discipline. Disciplina je jako zeznuta riječ, a pogotovo je zeznuta za onoga tko je nema ili za onoga tko sa disciplinom nije u dobrim odnosima. Iako sam veliki protivnik odlaska u vojsku, jer mislim da se to vrijeme može i konstruktivnije utrošiti, ipak mislim da vas tamo mogu barem donekle naučiti disciplini, možda sada više ne, jer je naša vojska sprdanje sa svim i svačim, ali kad se tamo naučite disciplini nije vam teško nakon što dođete doma, nakon što vidite da treba riješiti neki problem, da se treba dignuti iz fotelje i krenuti u akciju – to ne predstavlja više veliki problem. I tako došao sam do zaključka da ljudi trebaju vježbati svoju autodisciplinu, ili autokontrolu, jer što je manje imamo, to gore po nas. Kao kad kažemo da idemo na dijetu, ali od «sutra» pa sutra jedemo još više, ili evo od sutra 23.05. počinjem u teretanu, pa se probudite i već je 15.07. a u teretani ste bili možda 3 puta ili niti jednom, i onda se zapitate: «Pa što je to sa mnom? Koji mi je k…? Zašto to ja ne mogu?» Jednostavno trebamo vježbati tj. učiti se disciplini. |
08.05.2005., nedjelja
U prolazu II
 Evo naišao sam na tu sliku koja se dobro uklapa u moj prijašnji post. Što bi tek rekli kad bi šetali ulicom ili placom i vidjeli ovu jadnu baku kako prodaje sir??? Pogledajte samo tu sliku. To je odličan prikaz težačkog života u Hrvatskoj, a ne mora biti niti samo tu kod nas, nego ova slika je ogledalo života ove bakice koja je od silnog umora (vjerojatno radi cijele dane), zaspala dok je prodavala sir. Ja, kad sam vidio tu sliku, zastao sam na trenutak jer je fotograf pogodio atmosferu i kadar. Vidite kako je samo sva pogrbljena, što bi značilo da je vjerojatno radila na polju negdje, cijeli život, a još su tu i ruke, to nisu ruke kirurga nego ruke marljive i radišne žene koja ima volju za živiti, jer vidite da se još trudi, i nije odustala tek tako od svega kao ostali. Baš mi ju je došlo žao kad sam je prvi put vidio. Svaka čast. |
07.05.2005., subota
U prolazu
|
Jeste li ikada samo na tren promatrali stare ljude dok samo stoje, ili jedu, ili pričaju s nekim? Niste? Kada budete u prilici slijedeći put, zastanite malo i pogledajte. Imat ćete što i vidjeti, jer u njihovim licima i tijelu možemo prepozanti onu našu davno izgubljenu mirnoću, smirenost, razigranost, koju smo imali dok smo još bili djeca. Iz njihovih očiju sjaji dobrota, smirenost i mudrost, ali tu moram dodati da to nažalost nije opće pravilo, jer stari ljudi mogu postati i suprotno, ljuti na sebe i na druge, čangrizavi, pa i zločesti - ali na sreću oni su manjina. Poštujte naše starije |
05.05.2005., četvrtak
..
 Da li raspoloženje ovisi o vremenu ili vrijeme precipiramo ovisno o raspoloženju??? Ovo pitanje me malo muči, ma ustvari ne muči me, već tako neke stvari mi padnu na pamet kada sjednem za kompjuter i gledam kroz prozor dok vani lagano pada kišica. Sva sreća da ne grmi, jer koliko imam sreće nikakav gromobran niti ništa ne bi spriječio onaj grom koji bi se okomio na moj "dragi" komp. Ali lijepo je i tako. Kišica pada, sve se zeleni, mozak je stvarno i doslovno sada na paši hehe. Dobre ideje se izrode iz ovakvih dana, ali često se desi da se nikada ne provedu u djelo. Prava šteta. |
04.05.2005., srijeda
Najgore hladno oružje
 Najgore hladno oružje??? Pitate se što li je to? Nož, kameno oruđe, metalne šipke, boxer, vibrator i slične stvari? Ne!!! Nije to, to. Hladno oružje o kojem pričam je zabijanje "noža u leđa", slikovito rečeno. Žalosno je to gledati i susretati se s tim svaki dan- To se zove i "two face", ako u filmu sa Robertom De Nirom. Pričate s osobom, gleda vas u lice, izgleda iskreno, kaže vam nešto povjerenju, znate onako u poluglasu, kao nemoj nikome reči, slučaj sad ovo... A ono, drugi dan čujete kako ta ista osoba o vama širi svakojako "istine", basne, laži i to kao da priča neka treća osoba, a ne ona s kojom se podijeliti neki trač ili slično. Takvi ljudi postoje, svugdje su oko nas i svakodnevno nas obasipaju svojom pažnjom dok ih iammo na oku, ali kad samo okrenete leđa, e onda ste kao na streljani, u kojoj ste vi meta, i to omiljena. Kad gledamo iz druge perspektive, ti ljudi definitivno mogu imati puno koristi, jer ipak imati dva lica ima i svoje prednosti. Čak i u Bibliji piše, ako vas netko ošamari, morate se suzdržati i okrenuti mu drugi obraz (lice). Loše nas uče. Možda je i krivo protumačeno hehe. Ma šalim se. Nažalost nema im pomoći, a s takvim ljudima ne treba imati doticaja, ili ako već morate imati kontakta, neka to bude kratko i bezbolno jer su oni već ionako izgubljeni u svijim lažima i prijevarama i ne treba im društvo u tom njihovom svijetu.l |