Trenutak...

29.03.2005., utorak

Tko rano...

Evo sad je već 05:58 i ja moram biti već na nogama. Čim sam došao k sebi nakon što sam ustao palo mi je na pamet ona poslovica:
- Tko rano rani... pa zatim ima više varijanti - dvije sreće grabi, zatim zajebo je pijetla, fizički je radnik, poslije mu se spava itd.

Osobno mi najviše paše ona da poslije mu se spava, i to je istina, jer stvarno bi rađe bio u toplom krevetu nego tu ispred kompjutera na poslu, ali što je tu je.

Dok sam se vozio na posao (duga vožnja koja traje svega 12 - tak minuta) jedna misao mi je pala na pamet, gledajući ovako tmurno vrijeme, bez zvijezda jer je oblačno i maglovito. Nije hladno vani ali je hladno oko srca jer je ružno vrijeme. Znate tko mi je pao na pamet gledajući ovaj prizor??? Englezi. Kod njih je to onaj "ljepši" dan u tjednu, he he. Oni naviknuti da bez kišobrana je gotovo nemoguće izaći iz kuće.

Meni ipak fali sunce a kažu da će ovakvo vrijeme potrajati još par dana, možda ne s kišom ali oblačno nam ne gine.
Ah ništa, onima koji spavaju želim da i dalje uživaju, makar još nisu toga svijesni, dok onima koji već naporno rade želim dan bez puno problema na poslu i da brzo prođe.

<< Arhiva >>