GOTOVO JE (pripovjetka)
Vid je nakon zavrsnog procesa rastave braka otisao doma a ne u birtiju. Kak to mozda nemalo drugih cine nakon slicnih zavrsnica ljubavne price sa ne bas presretnim zavrsetkom. Bacio na posao. Imao je ogromnu potrebu puno toga napraviti. Otvarili su mu se novi vidici i vratio se u onu vrstu slobode koju je nekada, ono prije, jako dobro razumio i uzivao. Bilo mu je jasno da sa rastavom braka puno toga gubi sto mu je jako puno znacilo. Ali bio je takodje svjestan da ce sve opet biti u redu. Prvo je nasao za shodnim pisati molbe zakladama i opcinama, zatim je telefonirao jednoj galeristkinji i jednom poduzetniku. Takodjer i sa znanstvenom radnicom jednog muzeja i na kraju sa sogorom. Puno je toga odjedanput postalo bivsim. Na papiru. Tako i tri sogora i isto toliko sogorica. Ovaj kome se Vid javio mislio je da Vida i dalje smatra kao pravim sogorom sto je "junaku" ove price bilo posebno drago. Galeristkinja je rekla Vidu da rado ocekuje njegovu mapu s dokumentacijom o njegovom kreativnom djelu. Poduzetnik ce Vida rado primiti, rekao je, i Vid ce dobiti sansu da predstavi svoju ideju. Zena iz muzeja i sogor bi Vida takodje rado opet sreli, rekli su. Pored svega toga i paralelno s tim komunicirao je elektronskom postom sa Josipom iz Hrvatske i Francem iz austrijske pokrajine zvane Burgerland. Josip je pisao: "Dragi Vid, s proljecem dolazi opet novi polet... Ja sam sa mojom zenom takodje u braku i zajedno samo jos na papiru... Imam prijedlog za tebe. Svejedno tko je kriv za tu situaciju u kojoj se nalazite ne ulazi u tu kombinaciju: rastava braka. Vrijeme smusenosti i ludila ce proci. Cekaj kad to prodje i onda postoji opet novi pocetak. S jednim drugim ili trecim brakom dobivas ama bas nista i svaki ces puta morati shvatiti da je prva zena bolja nego sve druge paradne zene. U tvojim se godinama nitko ne moze na novo sasvim i skroz prilagoditi... Sve pocinje opet iz pocetka... Ne, ja se necu nikako zeniti jos jedanput. S mojom starom sam se slozio da nam je ova situacija u kojoj smo puno milija nego rastava braka... Zbog kceri tak i tak... Covjek zivi lakse ovako." Vid je odgovorio: "Hvala ti za prijateljske rijeci, savjete. Znam da u stvari imas i te kako pravo ali - gotovo je! Ovdje se u stvari ne radi o drugim, trecim i ostalim brakovima. To me ovog casa uopce ne interesira. Radi se po meni o necem sasvim drugom. Nakon cetrnaest godina braka skuzirali smo (valjda) da se medjusobno i uzajamno potlacivamo i omalovazavamo vise nego ista drugo. Ima razlicitih opisa jednog te istog dna. Mi smo takodje dodirnuli odredjeno dno ove nase nevaljale realnosti i dakako zbog iste sam i sam i zbog oslobodjenja ove vrste vise tuzan nego ponosan, ali.... Nasoj djeci nece biti bolje ako se u njihovoj najblizoj posrednosti vlastiti roditelji dozivljavaju samo kao rivali, ako vec ne kao neprijatelji. Ovo je sad za nas sve sok! A sta bi drugo to u stvari bilo? Ali misljenja sam da su sok terapije jos zadnje sredstvo kojim se moze pokusati doci do novih rjesenja. Imam osjecaj da smo jedno jaaaako dugo vrijeme zivjeli vise jedno pored drugog nego zajedno. Dozivljavao sam svoju zenu tako da je ona uvijek sve rado odlucivala. Na kraju mi je dakako predbacila i to da sam nikakav tip jer su za mene drugi uvijek morali donositi odluke. Eto, samo jedan u nizu apsurda jednog polujadnog suzivota. Najvise je voljela biti musko u kuci i dobrim djelom od mene nacinila papucarom, donosila sve zakljucke i voljela imati uvijek pravo. A na kraju sam i opet ja pizdurina polumuska i kajgod. I tak, ovaj puta sam voljan uzeti svoj mali jednostavni zivot u svoje ruke i upravljati njime kak najbolje znam. A nikad do sad prije nisam znao kao sto sad znam sto hocu a sto ne! Toliko sam se puta osjecao sam protiv ostatka svijeta i uvijek sam i sve prezivljavao. Sa vanjskim i unutarnjim oziljcima dakako ali ti isti nisu imali nikada snagu poremetiti moj iskonski sjaj i vrednote! Tako ce i dalje biti. Oprosti, niti sam ne volim bas patetiku ove vrste ali ono, osjecao sam se zbilja kao najsporedniji igrac u nasem malom klubu. A sto mojem mentalnom sklopu, prirodnim potrebama, i ako bas hoces, mojem kulturnom bicu ne pada s lakocom... Znam da sam predvidjen za vodjenje i sudjenje velikih, sarenih igara a ne nikako za sporednjake. Ne, to nisam ja. Sad trebamo vremena za nasu unutarnju rehabilitaciju. I za skupljanje snage a kako ne bismo potonuli. Optimist sam..." Josip je dodao: "Sto covjek mora naciniti, mora! Tvoj je zivot takav kakav je i samo ti najbolje znas sto i kako dalje." Vid je imao potrebu svoj jad podjeliti i sa drugima. Protiv toga nije jednostavno bio cjepljen. Podjelio je isto i sa Francem s kojim je u ono vrijeme bio jako cesto u kontaktu elektronickim putem a u kreativne i umjetnicke svrhe. Pisao je Francu: "Upravo sam se vratio s cina rastave braka. Osjecam se bolesno dakako. Srce mi se para, trga, ko da bljuje samog sebe tam unutra. Znas, vjerujem da se na neki nacin jos uvijek volimo. Ili, da li je to samo osjecaj samilosti? Ta je cijela stvar zbilja tuzna.... Ali, nema vise natrag, GOTOVO JE! Nikada vise ne smije doci do toga da se obostrano ponizavamo, da budemo grubi jedan prema drugome. Sad dobivamo sansu upoznati same sebe i onu i onog preko puta na novi i drugaciji nacin. Valjda cemo zato naci put. I snagu. Hm, financijski smo ruinirani. Ali, to nije nista novog. Oprosti, zaglibio sam i imao potrebu taj grc podjeliti sa drugima. Evo zavrsavam rado s tim na ovom mjestu, ovog trena!" Franc je Vidovu recenicu "sad dobivamo sansu upoznati same sebe i onu i onog preko puta na novi i drugaciji nacin" prokomentirao ovako: "Prije svega se moraju svi smiriti. Takodje djeca za koje je takvoga sto zastrasujuce." Na recenicu "financijski smo ruinirani ali to nije nista novog" dodao je samo: "Da, u takvim se situacijama skupe razliciti problemi na jednu hrpu. Najcesce izgleda kao da ima obilaznica ali nikako i skracenica puta, je l' da?" Vid je o temi "djeca" odgovorio: "O draga djeca! Ona su uistinu zlatna. Evo bas zadnjeg su vikenda bili kod mene. Rado smo skupa i djeca mi kazu da im je kod mene dobro i da rado dolaze k meni. To je dar kojeg rado primam. Kad su kod mene onda si uzmem vrijeme samo za njih. To je bitno i lijepo." Na kraju je ispisao i ovo: "Cuj ne znam sta se sa mnom dogadja?! U slicnim situacijama bio bih psihicki unisten. Ovaj puta nemam potrebe ukoriti se, biti samodestruktivan i predbacivati si. Nego, trudim se gledati naprijed. I ako je ikako moguce sto manje jadikovati te i dalje sljakati na svojim projektima. Jesam li konacno postao velik, odrastao?" Vid je slikao paralelno s tom korespondencijom cvijece na platnima, jeo u hodu na relaciji kuhinja - dnevni boravak, slusao Simple Red-a, Nick Cave-a i van Morrisona. Pio je usput crveno vino i sa sujetom sjecao se svoje sada vise ne onako drage drage kao prije. Jako ga je boljelo vidjeti ju onako tuznu tamo sjediti pred sucem. Samo jednu vecer prije toga u napadu slabosti i jada nazvao ju je i pitao da li je zbilja potrebno ici toliko daleko, da li je zaista potrebno rastati se. Niti jedan muskarac koji je presao ono sto je Vid presao zadnjih pet mjeseci ne bi tako reagirao i postavljao takva skoro pa glupa pitanja. Ali on je onak, mekan ko pamuk i jako sentis. Njegova tad vec bivsa zena ponovila je opet kako nema vremena za pricanje i kako ju je Vid pred cetiri mjeseca ismijao. Obadvoje su postali nekako vlastitim zrtvama. Bili su vec, i opet su pomalo postajali zrtvama vlastite zajednicke proslosti... Vid se prisjecao odjedanput svega i svacega sjedeci na radnom ringelspil-stolcu na kotacice. U mislima je skakao s teme na temu povezujuci vremenske i geopoliticke paralele i meridijane. Razmisljao je o bilanci svojeg dotadasnjeg zivota. U isto je vrijeme sve skupa izgledalo strasno i nekako prelijepo. A prije svega, izgledalo je sve skupa poprilicno bedasto. Nazvao je odjedanput svoju najblizu rodjaku koja zivi izvan svoje prve domovine kao i on sam. A te se nove domovine njihove ne zovu istim imenom. Rodjaka mu je dala adresu jednog od njegovih najboljih i najvjernijih prijatelja a koji je tog casa bio u zatvoru u Hrvatskoj. Zbog privatne ljubavne drame. Vid se prisjetio da je poceo pisati jedno stivo koje vjerojatno nikada nece biti dovrseno. Naslov je istog: "Sjedeci u zatvoru". Vid se odjednom prisjetio onog pisma koje je pisao svojem prijatelju, za kojeg tada nije nikada mislio da ce jednom zavrsiti u zatvoru, i njegovoj tadasnjoj zeni osam godina prije svoje vlastite rastave: "Dragi ljudi, dragi prijatelju, drage prijateljice nam... Koristim(o) priliku javiti vam da smo pretezno promijenljivog raspolozenja, da smo malo sretni, malo tuzni, malo depresivni, te da jednoj polovici para nam fali sexa. Sa drugom polovicom istog para. Parenja mu! A' cujte, ovo o parenju nek ostane medju nama. Nama pametnima. Cak smo ozbiljno razmisljali da ne zivimo vise zajedno. Zena mi i ja. I kcerka nam, taj mali krasuljak. Takva nas razmisljanja jako bole. Pa bumo ostali zajedno i trudili se da pobjedimo same sebe u nama a kak bi smo bili za onog drugog covjeka u prijatelju nam i sudrugu zivotnom snosljivi. U ime ljubavi, mira i zdravstvenog osiguranja. Voljeli bismo dobiti od tebe Ljubice (jer ti je muz jako lijen pisati pisma) jedno jako dugacko stivo u kojem mi bus napisala kak vam je i zast vam je ak vam je. A je vam valjda. U ovom trenutku kad tipkam po tastaturi racunala sam sam. Cure su otisle na izlet. U zoloski vrt. Nasuprot malenkosti mi moje nalazi se prozor kroz kojeg vidim da je vani lijepo vrijeme. Kroz drugi prozor vidim da se ljulja sareni ves kojeg sam malo prije objesil da se susi. Danas sam dobil elektronsku postu od moje prijateljice Yuriko iz Japana. Jako je zadovoljna veli. Moj prijatelj Freddy putuje upravo sa svojim Audi-em iz Danske. Pred kratko vrijeme javila mi se Marta iz Bjelovara. Nakon dvije godine. Imali smo u medjuvremenu problema u konverzaciji. Bas sam sretan da mi se konacno javila. Dopisujem se redovito sa genijalkom dragom i prijateljicom mi, spisateljicom K.S. Zeljko je u Milanu. Nismo se dugo vidjeli. Marija, jedna od sogorica mi, ce se uskoro preseliti u Brazil - Sao Paolo. Malo sam se prije cuo sa Simom iz Zadra. Kum nam vjencani ce se uskoro zeniti. Danas ce navecer doci covjek koji mi organizira izlozbu. Pozvani smo od generalnog konzula Republike nam Hrvatske na prijem povodom dana drzavnosti. Na koji necemo ici. Dobili smo pred kratko vrijeme vasu kartu na kojoj izmedju ostalog pise: Javite jeste li dobili slike! Moram priznati da nismo dobili nikakve slike a bas nas sad zanima tko se ili sto vidi na istima? Dragi moj prijatelju, nadam se da imas posal. Nadam se da ces izdrazati sve psihoze. I nadam se da cemo se uskoro vidjeti. Te da ti biti tata ne pada tesko. Moja zena sanja o tome da ju tvoja jedanput odvede na slapove Krke i da si okupa noge tam gdje slatka Krka ima snosaj sa slanim Jadranom. Mi cemo biti u Hrvatskoj negdje od zadnjeg tjedna srpnja do polovice kolovoza. Dva tjedna cemo biti negdje na moru. Mozda u Zadru. Mozda u Dubrovniku. Imate li bolji prijedlog? Ako imate javite nam odmah po primitku ovog pisma. A kaj da vam velim - zivot je tombola!" Otprilike godinu dana poslije tog pisma Vid je opet pisao svojem prijatelju u Zagrebu: "Zelim vam se nakratko javiti jer se nismo vidjeli zadnji puta kad sam bio u Hrvatskoj. Drago mi je jer znam da se ne ljutite, jer se nismo vidjeli. Znate, malo sam smotan u nekima ‘snosajima’. Pocel sam na neke termine kasniti po 6-12 mjeseci! Nekim dragim znancima kojima sam obecal da cu ih pred godinu dana posjetiti pojavio sam se pred vratima tek sad za novogodisnje praznike. Itd. Jako bismo voljeli znati a kak ste nam vi svi skupa. Kak vam je kcerka? Nasa je postala vec velika cura i zafrkava ponekad tatu. Jer, tate su zato tu! Ima jedna zanimljiva cinjenica koju ne znate - dopeljal sam svoju dragu baku sa sobom ovdje! Nek vidi malo kak joj i gdje zivi najdrazi unuk sa obitelji. Draga baka je legenda i kvrga dobrote. Samo se smjeska i hekla. I sa svime je zadovoljna. Cudi se svemu i svacemu: masini za kavu, racunalu, mikrovalnoj peci, lijepim kucama, tunelima ispod planina, urednosti, nekim zivotinjama u zooloskom vrtu..." A sad su Vid sa svojom zenom i prijatelj mu sa njegovom rastavljeni. I sad je nabolji prijatelj u zatvoru. GOTOVO JE. |
