Progon do praskozorja
Mrak miriše po haljinama zapadnog brda
svježina više kao žudnja i vapaj tijela
dopire do One kojoj dugo neće biti sna
cvrčak će svu noć tragati za ključevima
i zveckati praznim privjeskom treperenja
More će istjecati u znojna strništa daljina
i pritjecati gležnjevima kasnih šetača
koji se nećkaju dotaknuti jedno drugoga
pa rukama dotiču blagi lepet povjetarca
Noć načinjena da ne bude Ljubav jednostavna
bosonoga i plaha u svojim prvim strepnjama
kad sve započinje s nemirima i pitanjima
a zvijezde kradomice čine zabunu u slutnji neba
Netko iščekuje poruku koja neće biti napisana
i svaki čas pogledava hoće li biti svjetala
sa čudesnog okna malenog tamnog zaslona
a iščekivanja usporavaju odbljesak među srećama
Tmina se nasitila mirisom konjskog pojila jer
prošlost će progoniti svoje bjegunce do praskozorja
i poneki će pasti nauznak još s prvim prizracima
kad je već zraka sunčana navijestila varljiv spas