Zrnce svijeta i posudica svjetla
Jutro se orosilo s vjedrima zlatnih mjerica
u travu se zasijecaju blistava sječiva
i vjere se ptice sa dušama prvih vjerenica
podigoše se varljivosti i utvarnosti sjena
učiniše se koraci neizvedivi prije buđenja
žubori potok što će još malo izdržati bez kiša
prebiru se kaplje s kapljama i rukavci čuđenja
dostajat će zanos da kliknu misli u visove
da se sunovrate sumnje pod stopala u bunarima
da se slutnje svete znakomjerne učine stvarnima
Jutro se obujmilo rukama raspjevanih lugova
i glas se duše prenuo iz središta svih krugova
kad sami smo zrnce svijeta i posudica svjetla
kad samo smo drhtaj prostranstva i pukotina vjetra