Smješak za Prijatelje
Jutro u šaliciMicrosoft Worda.
Pucanj Tišine u krošnju jablana
a njena je oprava sanjiva i gorda.
Uznosit trenutak. Znadem:
buđenje je prisjećanje: Kamo sam, tko sam?
Kad tragova nemam ja sjećanjem kradem
nešto neznatnije nego što je rosa.
Prva misao: zagrada u zagradama vene
i ja je skrivam od sebe kao ptica žene
u pojatama tame svoje gorko treće oko.
Nebo je danas tako duboko, plavooko
žalno za bjelinom u koju pobjegoše sjene.
Nebeski kočijaši započeše bijesnu trku.
Ta kako drukčije slaviti Pjesmu Dana!
Poletješe zapregnuti Nevidljivi Vranci
u meke jastučnice bjeličastog sklada.
Po mislenom drumu grunuše izdanci
s potkovica i kopita Začaranog Grada.
Smješak. (To je ona kretnja u kojoj nema otrova.)
Netko je pustio Djetinjstvo u Poljane Vjekova.
Razmaknuše se rešetke od vrbovog šiblja
i polegoše svete johe u rukave Vjetrova
pod lice zadnje rijeke što pozna Tajnu Gibnja.
Gospodin Život u opravi Divljeg Zeca
u hipu pretrča tri šumska proplanka
i preskoči potok što kapljama bistrinu jeca,
što vjenčava djeve nježnih mahovina
s licem kamena nad kojim mjesečina kleca.
A Ljubav je samo nemirna kretnja srca
i čudnovat, grudima pritvoren Poj
drhtajem drhtaja što u njedrima grca
gdje su Blizina i Daljina tek tipke Glasovira
i najljepši, neuhvativ svemisleni Oj...
što nečijoj samoći ko bršljan, pramenove dira...
nesaglediv zanos, neizbrojiv zbroj
predanosti, strasti, Mira i Nemira...
(Ruke sklapam i odnosim blijedo lice
pod svodove orla što kao karta duše
na dlanu panja hrastovog godove već riše
i krugove zimne od jeseni, proljeća i ljeta
krugove malenkosti u širinama svijeta.
Ja, vrutak bistrine i neznatnosti bljesak
svojim Prijateljima tek drag Dalek Smješak...)