Dragi Vi
Ne znan ča mi je zadnje vrime. Samo mi se spi i niš mi se ne da . Neda mi se pisat neda mi se ni mislet a kamo ča drugo.
Ovo leto bin opisal po jednoj pjesmi od Duška Jeličića i grupe Bonaca « malo san bil semo ...malo san bil tamo i karti san igral i san se nakramal»
Bil san malo na Krku, malo na Cresu i evo za ki dan će Bartoja a reče se da j` to kraj leta.
Nego malo mislin zač na Grobniku postoje tri crikve i dve općine, po mojmu to bi bila samo jedna općina. Odvavik je to bila jedna općina ili kotar ili bog zna kako se j` to prvo reklo.
Sjećan se kad san malo bil čital «Vinodolski Zakonik» da se tamo spominje Grobnik ko jednu cjelinu ko j` sjedište bilo Grad Grobnik.
Ni bilo nikakove općine Čavja ni općine Jelenji.
Mislin da su Grobničani jedni judi i da ni veći ili manji Grobničan ako on biva va Podkilavcu ili va Pašcu.
To su napravili političari aš imaju svoji interesi, od toga žive. Ja stvarno ne vidin ni va jednoj ni va drugoj općini jednoga pametnoga čovika komu bin dal da vodi 12 hijad judih ki bivaju na Grobnišćini. Stvarno smo blesavi kad vidin koga smo mi se birali, nimaju dve čiste o ničemu, nebin jin dal ni da mi čuvaju ovce a kamo da ča vode.
Ali ča ćemo.....kad ovi malo pametniji neće da imaju posla zovimi pa neće da gredu va politiku.
Kuliko se samo soldih tako hita bez veze, mesto da se to potroši na puno pametnije stvari, kod ča su mladi i dica, ali o tomu ću pisat drugi put.
Za kraj ću stavit još jednu pjesmu od Ivana Brdara Grobniškog.
SKRB NAŠEGA SVITA
Šume,
Planine,
Ričina,
Meje, poje.
Tu su naši stari
Imeli
Živjenji svoje.
Rabilo puno
Muke i pota
Da se zbrišu
Brige života.
Na toj črnoj zemji
Teško j' živjenji,
Ma j' med timi judi
Velo pošćenji.
To j' moja zemja,
Moj trdi koren.
Ja toga pozabit
Neću
Ne smin
I ne moren.
|
