U Velike Zdence nismo otputovali s prevelikim očekivanjima što zbog loših rezultata Hajduka u posljednje vrijeme, što zbog superiornosti Zdenke kod kuće. No, ipak je to bio derbi koji je pokazao da možemo, a da je bilo više sreće mogli smo i do bod(ov)a. Krenuli smo s nešto povučenijom formacijom s flasterom na najkreativnijem domaćem igraču. Sve je funkcioniralo super tako da smo rano poveli. Strijelac je bio Denis Bis koji je odličnim udarcem pogodio "rašlje" domaćeg vratara. I nakon vodstva nastavili smo s dobrom igrom, a Zdenka se mučila bez pravih prilika. A tada trenutak koji je obilježio i nažalost vrlo vjerojatno odlučio ovu utakmicu. Bilo je to oko 35. minute. Nakon što smo izgubili loptu u napadu, Zdenka pokušava brzu kontru. Ići na centru radi "profesionalni" faul za žuti karton. Faulirani igrač se ustaje i pokušava ga udariti nogom. Tada je došlo do naguravanja gdje domaći kapetan sramotno prima Jana za glavu i ruši ga na travu. Srećom, nakon toga nije došlo do daljnjeg sukoba. Epilog svega - po jedan žuti karton sa svake strane, crveni karton za kapetana Zdenke, te CRVENI KARTON ZA JANA!!!??? Potpuno neshvatljiva odluka glavnog suca, za koju niti on niti delegat nisu imali detaljnije objašnjenje. Do kraja poluvremena Zdenka je napadala, te su pred kraj imali veliku priliku koju Suki brani i na odmor se odlazi s našim vodstvom.
Drugo poluvrijeme. Naravno, u igri 9 na 9 bolje se snalazi Zdenka koja je iskoristila gubitak snage naših. Ponovno nam se dogodilo da u razmaku od nekoliko minuta primamo 2 gola. Posebno nesretan je onaj drugi kada Bojan izbija loptu iz šesnaesterca, pogađa Ićija, a ona se odbija do samog Zdenkinog napadača koji matira Sukija. Zdenka je do kraja imala još nekoliko prilika koje nisu iskoristili. Mi smo također pokušavali, ali što se utakmica bližila kraju sve su evidentniji bili nedostatak treninga i svježine naših bez obzira na obavljene zamjene. Mora se istaknuti velika prilika Mlinje početkom poluvremena dok je još bilo 0:1. Bila je to gotovo stopostotna prilika kada se našao ispred golmana, no slabo puca i domaći vratar je hvata. Šteta, velika šteta! Mora se reći da iz Zdenaca nismo otišli razočarani, jer smo još jednom pokazali da možemo i znamo igrati, no ponekad je za bolji rezultat potrebno i nešto više od toga.
Na tribinama prevlast Hercegovčana. Naime, uz 20-ak Grobljana bilo je stvarno puno naših ljudi tako da smo doslovno okupirali tribine, ali to i nije neko čudo pošto se već događalo. Netko je prije početka rekao kako ima malo domaćih ljudi, kao da nije derbi. Sve u svemu navijali smo opušteno bez nekakvog velikog pritiska. Bili smo na odličnoj poziciji tako da su bubanj i grobljanske pjesme odzvanjali Zdencima. Pokušali smo našima dati dodatni polet u nadi da će doći do izjednačenja, ali to se nažalost nije dogodilo. Igrači su nam malo poremetili pjesme, jer su nosili bijele dresove, tako da smo morali mijenjati neke riječi, ali to i nije bio prevelik problem. Dakle, još uvijek čekamo prvu pobjedu ovog proljeća, a nadamo se da će se to dogoditi u nedjelju kad nam u goste dolazi Garešnički Brestovac.
No prije toga imamo još jednu utakmicu. Sutra (utorak 8.5.) Hajduk u Hercegovcu s početkom u 18 sati igra prijateljsku utakmicu protiv prvoligaša Intera iz Zaprešića. Ovom prilikom pozivamo sve navijače i simpatizere kluba da dođu pogledati i tu tekmu.
DODATNO: Već sigurno znate da nam se bliži utakmica s Garićem, najveći derbi našeg Hajduka. Utakmica se igra 20.5. u Hercegovcu, a tom prilikom napravljena je i prigodna najava:
POVIJEST GROBLJANA - OD TRNJA DO ZVIJEZDA, I NATRAG
U ovome teksu opisati ćemo nastanak i razvoj navijačke skupine Grobljani iz Hercegovca.
Kako početi? Grobljani su nastali kao produkt ljubavi i vjernosti prema našem Hajduku iz Hercegovca.
Prije svega moramo napomenut da je i prije bilo tekmi na kojima su se pojavljivali pokoji transparenti i razne poruke podrške klubu, koji su većinom bile na važnijim i značajnijim utakmicama, uglavnom derbi utakmicama (kao što su protiv Garića iz Garešnice, Ribara iz Končanice, Kamena iz Sirača...), a zatim bi skupljali prašinu na nečijem tavanu(i tko zna gdje se sad nalaze).
Prve pojave organiziranog navijanja u Hercegovcu bilježimo još davne 1991. godine pri proslavi Hajdukovog drugog naslova prvaka u povijesti. Dječaci pod imenom "Horde zla" tada, tj. 1990-tih prate i bodre Hajduk iz Hercegovca.
17 godina kasnije u Hercegovcu se stvara pravi navijački pokret, koji je danas prerastao u jednu od najboljih navijačkih skupina u ovome dijelu Hrvatske.
Današnji navijači su se počeli organiziranije okupljat početkom 2008. godine, točnije nekoliko utakmica prije utakmice Hajduk Hercegovac – Ribar Končanica (20.04.2008.). Na inicijativu nekoliko igrača i navijača s navijačkim iskustvom napravljene su 2 provokativne poruke usmjerene protivniku. Istaknuta su dva transparenta: HAJDUČKI DO POBJEDE (prvi transparent, prvi put postavljen na utakmici protiv Kamena u Siraču) i MI VOLIMO HAJDUK, a navijanje bilo na nalete. Predvođeni jednim starijim članom svi su se lagano "ufuravali" u nešto što se može nazvati organiziranim navijanjem. Nakon te utakmice uslijedile su manje utakmice i polako se oformila stalna ekipa navijača koja je bila na svakoj Hajdukovoj utakmici, navijanje je većinom bilo na mahove, postepeno se gradilo da bi danas navijanje bilo konstantno tijekom cijele utakmice.
Sezona u prvoj županijskoj ligi se bližila kraju, a Hajduk je osigurao naslov 3 kola prije kraja, tako da se ekipa mogla dobro pripremiti za proslavu naslova u zadnjem kolu protiv Trnskoga iz Nove Rače (31.05.2008.). Za proslavu naslova napravljen je veliki transparent ŠAMPIONI, te slika naše županije s označenim glavnim gradom županije Bjelovarom, te Hercegovcem uz poruku: IMAMO BEKOVE, IMAMO HALFOVE, IMAMO FOROVE, IMAMO TITULU OVE GODINE! Za tada odlično navijanje uz veliku količinu pirotehničkih sredstava (petardi, dimnih kutija i baklji). 10 minuta prije kraja pali se 15-tak dimnih kutija i baklji. Nakon pirotehničkog spektakla uslijedilo je bacanje 40-tak traka papira u teren što je dovelo do prekida i kraja utakmice (odn. Sudac je bio prisiljen suditi kraj).
U to vrijeme ekipa još nije imala ime. Hajduk je prvim mjestom izborio igranje u 4. Hrvatskoj ligi, a viši rang je navijače "prisilio" da podigne navijanje na viši nivo, odn. da se formira navijačka skupina. Krajem 9. Mjeseca (27.09.2008) je održan sastanak navijača (Pišta, Dole, Canek, Jan, Kazda, Despot, Šemso, Kralj. Međutim nikako ne smijemo izostaviti legendu Tihomira Volića, koji nije prisustvovao samom donošenju imena, ali uvijek je bio uz nas, a realno gledajući začetnik je ovoga što danas možemo nazvati navijačkom skupinom Grobljani, a bio je jedan od dječaka koji su 90-tih bodrili Hajduk), odnosno začetnika organiziranog navijanja u Hercegovcu. Odlučeno je za ime GROBLJANI. Za to je postojalo nekoliko razloga, a glavni je bio što je cijeli ovaj da ga nazovemo pokret potekao od pojedinaca iz dijela Hercegovca poznatog kao Grobljanska (dio Hercegovca u blizini groblja).
U prosincu 2009. Grobljani su registrirani kao pravna osoba pod nazivom UDRUGA NAVIJAČA "GROBLJANI" HERCEGOVAC. Udruga trenutno broji 50-tak članova.
Sezona u 4. HNL (2008/09) je završila, a Hajduk je nažalost ispao iz lige ponovno u niži rang, odn. 1. ŽNL (Bjelovarsko-bilogorsku) u kojoj se i danas natječe. Međutim Grobljani se mogu pohvaliti da su Hajduk pratili na svaku utakmicu, bilo da se radilo o domaćim ili gostujućim utakmicama (Čačici, Orahovica, Slatina, Molve, Kloštar Podravski, Pitomača, Garešnica, Veliki Zdenci, Čazma, Sirač...).
Stečena su nova iskustva, ali i prijateljstva. Posebice s navijačkom skupinom Duhovi Orahovica. Grobljani su 2009., 2010., te 2011. nastupili na humanitarnom malonogometnom turniru "Navijačko srce" u organizaciji Orahovačkih Duhova. U lipnju 2011. Udruga navijača "Grobljani" Hercegovac organizira tzv. "IGRE ULICA" Hercegovac u cilju zabave i druženja svih stanovnika mjesta Hercegovac.
Svakom novom utakmicom pjesama je sve više i navijački repertoar se povećava, a s njime i prepoznatljivi identitet Grobljana.