|
Najjače. I srce joj je htjelo iskočiti iz utrobe. A ima slabo srce. Ali je jaka. Kao i naša ljubav.
Prije četiri proljeća. Kao da je bilo danas.
I sjećam se njenih uzdaha. I sjećam se kako ju je bilo strah. Kao da radi najveću pogrešku. Kao da radi protiv sebe.
A u stvari.... Radila je za sebe. Jedini put.
I vidim ju kako bježi iz mojeg zagrljaja. I vidim kako ju ne puštam. I kako koristim trenutak, njezinu slabost. Jedini put.
I zamišljam ju kako crveni. I čujem joj ponovo srce. I osjećam ruke koje se tresu. Kao od previše kofeina. Nekontrolirano.
Ali bez uzdaha. Samo knedla.... I ne znam zbog čega. Stvarno ne znam.
|