utorak, 29.04.2008.

Samo se nemoj zavaravati....

To što tražiš od mene, da se ne zavaravam.... Nemoj ti raditi!
Nemoj misliti da ću te prestat htjeti samo zato što normalno komuniciramo. Sad se smiješ kaj sam to nazvao normalnim. A i ako postanem manje naporan, u nekom jedva mogućem scenariju, ne ću te prestat želljeti zato što ne želim prestati. Trudim se promijeniti sve što mislim da ne valja, ali ovo ne ću nikad promijeniti.... Ne želim to promijeniti. Jesam rekao da ne želim? Ne želim! Jesam rekao nikad? Nikad!

Svakog dana trudim se postati boljim čovjekom, ali ovo bi bilo kao da se odreknem te misije. U get it?

Kad će sljedeći post? Kad Ivo napravi neku novu glupost. Ili Zoran. Svejedno. Obojica rade velike gluposti.
Srce na pladnju ostavljam za nova vremena, možda bolja, možda gora, ali neka druga.... Do tada se lomim unutar svoja četiri zida.

Bitno je da napredujem. Svaki dan. Pa makar i ne vidli napredak. Ja ga vidim. Yo.


20:34 | Komentari (2) | Print | ^ |

<< Arhiva >>