subota, 05.01.2008.

Ah to carstvo osjećaja....

“Glasom od šapata tišim sam sebi kažem budalo....“

Oprosti Bože opet ja!
Nepopravljiv. Za neke ima nade, za neke ne. Pa se ti žali ili prihvati. Prihvaćam. Kaj god daješ prihvaćam i kaj god netko kaže uzimam. Ionako misle da nemam života, ali to nije istina. Nije na meni da im dokazujem suprotno.
Točno je da nema života u meni. E, vidiš, to je već nešto drugo.

“U meni nada rodi se i umre svaki dan.“


14:33 | Komentari (0) | Print | ^ |

<< Arhiva >>