M. špilja

E judi moji uteka ka san vam par dana od kuće i ja da se malo odmorin...i tako san ja po vručini skoknija do broča da odmorin ove moje kosti...el neces ti vraga zove me prijatej da pođen s njin malo razraditi onu zvjerku..znan ja da bi on ukrce neke mlađe i to zenskog roda samo čovik nema pojma o moru i našin otocima pa je bija prisijen mene povest...mada ne virujen da kad ovog lita krene na đitu da će bit lud zamnon..

i tako mi krenemo put Komiže.. Komižu judi moji definitivno morate vidit..mislin da je to misto na moru koje još uvik zadržalo svoju dušu (fala bogu nije još poćela ličit na Vir ).....tamo smo vam fino većerali..neću vam govoriti što pošto vi možda ne volite ribu i morske plodove pa vas ne želin zamarati....
Ujutro smo krenuli put Modre špilje gdi smo se i okupali..jebate sto je more ledeno ..jaja su mi dosla ka dva zrna kave kad san skočija u more...nije više kupanje u peti misec za moje stare kosti...aj nema veze..u spilji mi je samo još falila ona crvenokosa iz nekog našeg filma...možda se i nebi smrza....

popodne smo kenuli put Palagruže koji sada kad je sav ozelenija prava je krasotica usrid Jadrana...odma bi se i preselija na nju da me oće primit u radni odnos na svjetioniku...bože koji mir tišina..nema judi..nema novina...nema televizije..nema zakonite..mislin ako postoji raj da tako izgleda...
oko ponoći san se vratija na Broč...a prijatej put doma..nadan se da će me još koji put pozvat na koji vijađ....
dopuna: nerviraju mi kvačice....
|