//grintaonica// https://blog.dnevnik.hr/grintaonica
petak, 20.10.2006.
..pogledaj dom svoj anđele..
..umjesto početka onoga što je trebalo započeti (pazi konstrukcije) - pisati ću o nečemu drugom, o nečemu daleko važnijem...
....dakle
Vrijeme radnje: 08:30 prekjučer
Mjesto radnje: omanja „kvartovska tržnica“
Glavni likovi: jedan podivljali „otac“
jedno izbezumljeno dijete
jedna šokirana ja
Kratak sadržaj:
...ne znam zbog čega, ali on urla...čujem ga i na udaljenosti od 10tak metara usprkos žamoru i nadglasavanju kupaca i prodavača...
- idiote!..govnaru jedan, tiš' mene zajebavat!
....nadvio se, sa svoja dva metra visine i debelo preko sto kilograma žive vage, nad sitnim četverogodišnjakom (moja procjena) koji gleda u pod i krši rukice...
- oš' prestat cmizdrit, majku ti jebem!?!
..instiktivno se primičem bliže zaboravljajući na kupovinu...
....teška ručetina grabi plave uvojke i djetovu glavicu nekontrolirano trese...na trenutak mu i oči ugledam, velike, plave, prestravljenje....oko njih se lagano stvara prazan prostor, svi ih zaobilaze....svi su odjednom jako zaokupljeni prebiranjem po grožđu i jabukama....zar nitko neće reagirati?!?...sad' već gotovo trčim prema njima...
....stigoh upravo u trenu dok je pao prvi (očito kontroliran jer je dijete ostalo na nogama) šamar, pa drugi, pa treći...
- pizdo cmizdrava!
- Šjor prestanite!...ne tucite ga!..ne po glavi!
- Koji kurac ti oš'?!?
..možda i dodatno iznerviran mojim uplitanjem, plasira još jedan udarac ploštimice na plavu glavicu i dječačić padne!....nema više žamora na tržnici, ali kao da niti ljudi nema...zamrznuta scena od par sekundi...samo se čuje dijete koje cvili, ne plače!...cvili....
...podižem ga i prigrlim, grčevito me stiska oko pasa i trese se...
- vi niste normalni...vi, zaista, niste normalni – čujem sebe kako hladno i tiho govorim ne znajući što da učinim....dijete me, sad' već, toliko steže da jedva dišem....on poseže za njim i povlači ga za majicu
- pustite ga, smirite se...
...pokušavam uhvatiti nečiji pogled...ne uspijevam...na prepunoj tržnici smo, nas troje, i dalje potpuno „sami“....izgubljeno, gotovo molećivo, ponavljam poput pokvarene ploče
- smirite se, molim vas, nemojte ga tuči, molim vas
.ne pamtim da me ikada itko pogledao sa toliko bijesa...suočena sa iskonskom mržnjom, nenaviknuta na nju - ušutjeh..ruka se ponovo diže, ovaj put stisnuta u pest, leti prema meni.....bol je zanemariva naspram straha i nemoći....ispuštam dijete, dlanom prekrivam oko, na dlanu krv...iznenada komešanje, upliću se dvojica muškaraca....no veliko je pitanje da li bi i oni uopće reagirali da se ne radi o mojim susjedima iz ulaza...
...ne vidim ništa, ali čujem...čujem cvilež koji se pretvara u vrisak, vrisak koji se mulitiplicira i postaje sve tiši....ili dalji, ne znam...
- zovite policiju, ne dajte mu da ode
...žamor prerasta u graju...takmičenje - tko će se više i žešće zgražati nad maloprijašnjim zbivanjima....kolektivna „hrabrost“ na djelu...slutim da je „junačina“ već daleko...dobro i slutim...
.nesposobna da mislim, nesposobna da išta kažem, s osjećajem gađenja odlučujem napustiti scenu ponijevši brojna pitanja u sebi
- Jesam li pogriješila?
- Jesu li svi oni pametni, a ja luda?
- Kako da odgajam svoje dijete?...da okreće glavu i savjest olakšava naknadnim zgražanjem?
- I što će biti sa ovim sirotim dječačićem?
- I je li se sve zbilo u trećerazrednom američkom filmiću ili u „lijepoj našoj“ gdje su ljudi još uvijek Ljudi?
.....svjesna da ovo ne može, da ne smije biti završetak, poduzela sam još neke korake, ali o tome sutra..
GrintavaLasta 1.10.2005 15:05
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
grintajmo zajedno..biti će nam lakše