//grintaonica// https://blog.dnevnik.hr/grintaonica
petak, 20.10.2006.
.. o prinčevima, žapcima i sličnim tricama ..
.....dakle, konačno o bajkama....dok ne zaboravim što sam htjela reći....hm, sve se bojim da će mi uskoro zatrebati onaj Antisklerin (ako sam uspjela zapamtiti kako se zove)..
....kada je sinac imao tri godine obožavao je slikovnice....sve do tog „kobnog“ dana....sa jednom od njih u rukama se ušetao – balkon – soba – balkon – soba....sve nešto mrmljajući i na koncu sjeo na pod i počeo (ko navijen) vrtiti po svojoj kolekciji...odlažući prelistane na dvije hrpe......onda je onu veću hrpu počeo tegliti put kuhinje....zblanuto sam promatrala kako ih trpa u koš za smeće.....
- ma što to radiš, budibogstobom???
- Bacam PREVARULJKE..
- Kakve sad pak prevaruljke???
- Pa ove što prevaruju djecu..
- Pa to su tvoje lijepe slikovnice – pokušah ga spriječiti u daljnjem uništavanju istih već lagano zabrinuta za svog jedinca – kako one mogu varati djecu?
- Pa gledaj, tu su suncu nacrtali oči i usta, a sunce nema oči i usta...provjerio sam par puta.........a ovdje zečevi nose majice i hlačice, a to je prevarivanje jer bakini zečevi nemaju majice...i to sam provjerio.....a ovdje..................nisam dalje pažljivo slušala jer je ona lagana zabrinutost prerasla u ozbiljnu.....moje dijete je totalno nemaštovito.....hmmmm, kako da se postavim....
...moram napomenuti da je to bila jedina situacija (mada je prilika bilo bezbroj) kada nisam zaista znala što da mu kažem, a u skoro sam shvatila i zašto...
...kada sam ispričala mami što se dogodilo odvalila je od smijeha
- Kakva mama takav sin..eto sad vidiš kako je meni bilo s tobom
- Molim?
- Izluđivala si me u toj dobi sa bajkama...
...i krene priča....navodno je počelo sa Crvenkapicom i mojim upitom zašto ta mala ne nosi cvike kada je jasno kao dan da je ćorava jer samo ćorava curica ne bi vidjela da je u krevetu vuk, a ne bakica....a kada je bakica izašla živa i zdrava nakon što je lovac rasporio vuku trbuh slijedio je upit je li i koka što sam ju ručala još uvijek živa....
- Nije zato što nije bila živa niti kada si ju pojela...bila je pečena
- A da sam ju živu pojela jel' bi i dalje živila u mojoj drobi?
- Ne možeš pojesti živu koku
- Ali da mogu...što bi onda bilo?
- Lidich, to je samo bajka...u bajkama je moguće i ono što u stvarnosti nije moguće
- Ali to je bedasto...jesu li sve bajke tako bedaste?
...i sirota mama mi je morala redom sprečitavati bajku za bajkom trpeći moje komentare u stilu
- A zašto se Pepeljuga nije vratila po cipelicu?
- Zato što bi prošla ponoć i kočija bi se pretvorila u bundevu
- Pa što onda...mogla je pješice doma...
...jasno, Snjeguljica je proglašena za glupavu jer ćak i mala djeca znaju da se ne smije uzimati ništa (pa ni jabuke) od nepoznatih ljudi.....Ivica i Marica su trebali dozvoliti vještici da ih udeblja pa ju tako debeli i jaki strpati u kavez i useliti se u onu njenu kućicu od kolača...i ne vraćati se doma...što će doma kada je ta kućica tako slasna i lijepa....
...dobro...dakle sa bajkama sam raskrstila vrlo rano no jedne se nisam uspijevala osloboditi sve do tridesetih...one o princu (bijeli konj nije bio obavezan).......niti spoznaja da su se oni nakon poljupca obično pretvarali u žapce nije me obeshrabrivala......žapca bi frknula i čekala novog.....potencijalnog kreketala....
...onda sam si jednog jutra rekla „Fakat bi bilo dosta“ i zaglumila (malo za promjenu) princezu.....eto vam sad' – pa tko voli nek' izvoli......bila sam jedna sasvim moderna princeza (ne kao ona na zrnu graška), princeza koja je dovoljna samoj sebi.....i bilo mi je odlično....zaista je..u tako ugodnom društvu već godinama nisam bila ;) ....malih zelenih ko u priči, ali ledenoj kraljici se više nije dalo truditi....a još manje remetiti svoj, teško stečeni, mir...
...jednog popodneva u moje „carstvo“ je ujahao Splićo....ne na konju već na bicikli....bio je toliko neobično običan i nije ništa „tražio“ da sam mu odlučila „pokloniti“ par sati uz kavicu....pa uz šetnju...pa uz sok...paaaaaaaa....kada se i nakon tri tjedna držao kao da ništa ne „očekuje“ , iz nekih čudnih razloga, poljubih ja njega....i gle – nije se pretvorio u žapca, nije niti u princa.....pred menom je stajalo 85 kilograma čiste, nepatvorene dobrote, nježnosti, pažnje.....sada već mogu reći – ljubavi....
..mislim da današnje klince više ne dave se bajkama....no, počinjem se pitati je li to dobro.....bojim se da baš stoga ne znaju razlikovati falše prinčeve i žapce od stvarnih vitezova koji život čine radosnijim od iti jedne bajke....
- konec - ;-)
GrintavaLasta 3.4.2005 22:27
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
grintajmo zajedno..biti će nam lakše