Moje ljetovanje pretvorilo se u sve drugo nego sto je trebalo biti. Da pocnem ispocetka:
Ove godine sam ljetovala na Hvaru sa svojom obitelji... i onak, rutinski mislila sam da ce to bit jos jedno od onih, dosadnih ljetovanja, na kojima se nikad nista ne dogada, nego samo se kuham na suncu i brckam u vodi. Zatim je dosao i taj dan. Probudili su me ujutro u 4 i rekli mi da idemo...svi smo izgledali kao mrtvaci...Lijepo smo se vozili do Cazme i mislili kako ce to biti jos jedno od onih dosadnih, napornih ljetovanja...Kad tamo, oni asfaltiraju Cazmu , i kroz Cazmu se ne moze, nego se mora ici nekuda okolo...sto nam je produljilo put neki pola sata...I tako smo se mi fino, bez poteskoca vozuckali do kraja autoceste i izisli kod Splita... i fino se tamo skoro izgubili...otisli smo za Sinj umijesto za Makarsku...Inace smo trebali na trajekt u Splitu...promasili smo ga za sat vremena, a slijedeci je vozio tek za vise od 5h. Kad smo se konacno vratili na pravu cestu i skuzili gdje smo trebali skrenut...Vise nam je bilo dosta lutanja po dalmatinsko-zagorskim selima...i tak smo nekak...na velike jade dosli u Makarsku. Isli smo na benzinsku natocit autica...ali onda, kad smo mislili da smo najgore prezivjeli...Moj tata je natocio krivo gorivo u auto. A znate li sto se dogada kad natocis krivo gorivo??? Auto crkne nakon par km, i nema druge nego izravno u servis. Meine Mutter je mislila da smo zapeli u Makarskoj i da nema dalje. ali na neku ludu srecu, tamo je bio auto servis i sve se sredilo za nekih 2h. Taman smo se dotarackali do drvenika...trajekt je upravo isplovio iz luke...no stgli smo na drugi...Hotel je bio ok, a papica je bila super...za dorucak i veceru vise od 5 jela na izbor...a tek prezgodni talijani...to cu pisat u nekom drugom postu(!!!)Jednog lijepog dana moj se tata sjetio da idemo u Sv. Nedilju, neko mjesto u dalekoj zabiti na Hvaru. Mojoj mami je vec bilo muka od uske ceste i svega sto smo prozivjeli...Cesta je bila jos uza, a svud samo litice i more... a tocka na i bio je "rudarski tunel" kroz koji moze proci samo jedan smijer auta, i nema nikakvu rasvjetu...Kao da smo pali u kameno doba...a svud okolo vrleti i nist drugo...Mama je skoro umrla od straha, a moj hrabri tata joj se smijao i reko joj je da on za razliku od nekih u ovom autu ima avanturistickog duha. to sam znaci nasljijedila od njega.
Svoje ljetovanje u dvije rijeci mogla bih opisati ovako: ludo i nezaboravno.
A treba se i pridrzavati starih poslovica. U njma je mudrost. Zuri polako. I jos neke koje sam zaboravila...
Pozdrav!!!
|