Amazon.com Widgets S moje strane bare ...

S moje strane bare ...

< rujan, 2010 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Komentari On/Off

Opis bloga

dogodovštine i razmišljanja s moje strane bare

Image Hosted by ImageShack.us

Linkovi



Blog.hr
Life of an Auditor
Accounting Elf






HitchHiker

Anything that happens, happens.
Anything that, in happening,
causes something else to happen,
causes something else to happen.
Anything that, in happening,
causes itself to happen again,
happens again.
It doesn’t necessarily do it
in chronological order,though.


ponedjeljak, 27.09.2010.

U subotu smo isli na Hot Air Balloon Festival koji se odrzavao na malom aerodromu nekih dva sata voznje od nas. Trebalo je letjeti preko 90 balona, vecinom onih tradicionalnih ali i onih posebnih oblika poput karaktera iz crtica ili slikovnica. Nadala sam se vedrom plavom nebu kao fantasticnoj pozadini sa sarene balone, ali Majka Priroda je imala drugu namjeru. Poslala nam je vjetar, puno vjetra. Tako puno da baloni uopste nisi mogli da lete, ali je zato dan bio savrsen za pustanje zmajeva. Pa smo se i mi pridruzili stotinjku drugih ljudi ciji su zmajevi lebdjeli po tmurnim oblacima.
Slika je ipak bilo, samo malo drugacije vrste :)

Jesen nam je vec stigla


Edo je je vec poslije nekoliko pokusaja postao pravi mali profesionalac




Nas zmajcek


Moj slatkis



- 19:28 - Javi se (7) - Troši papir - #

utorak, 21.09.2010.

3 down and one more to go!
Poslije malo vise od 4 sedmice cekanja i nocnih mori o nepolozenom ispitu u ovih zadnjih 5-6 dana, jutros sam konacno dobila rezultat AUD dijela CPA ispita - 88 bodova! (75 je najniza prolazna ocijena, a sve preko toga, bilo da je 100 ili 76, je isto jer bitno je samo da je prolazno.)
Opisat vam ne mogu moju srecu kad sam jutros vidjela tu magicnu brojku - 3 ispita su polozena, jos 1 je ostao. Najravno, taj jedan je natezi. Ali sama sam tako odabrala jer ne mislim da bi imala motivaciju da prvo polazem najtezi, pa da ga ne polozim... uh, ne mogu ni misliti o tome... samo pozitiva. 24. novembra u 1:30 ce sve biti ok i ja cu da znam dovoljno pitanja da na zadnjem dijelu dobijem 75 :)

Bootcamp ide pravo fino - vec u cetvrtak prosle sedmice su noge prestale da bole i opet sam mogla trcati gore/dole po stepenicama (u ponedeljak je to bilo nezamisljivo). Svida mi se nacin vjezbanja, pa mi cak ni ustajanje u 5 ujutro nije tako mrsko. A vec osjecam da imam vise energije i nekako mi je ljepse, bolje. Valjda endorfini (ili kako se vec zove te kemikalije) rade :)

Edo-medo... nisam o njemu vec dugo pisala. A on je pravi mali harambasa. Prosli ponedeljak je opet krenuo u skolicu, uziva i svako jutro jedva ceka da idemo. Vec je veliki djecak i malo vise od dva mjeseca nosi gacice i piski na tutu. Kako je fino ne mijenjati pelene! Bila sam zaboravila da postoji zivot bez pelena :))
Upisali smo ga na Kindermusik i on naprosto uziva. Nekad ne mogu da vjerujem kako on voli muziku, kako voli da pjeva i "svira" razne intrumente koje imamo po kuci. Ako imate malu djecu i imate casove u blizinu, odvedite ih i probajete. Necete se pokajati.
A juce je takode krenuo na gimnastiku, cas za djecu od 3 godine gdje ih uglavnom uce da budu malo razgibniji i spretniji, da se kolutaju, skacu, hodaju po gredi (naprijed i unazad!) i da izbace energiju. Dragi ga je vodio i kaze da je uzivao i da zeli opet ici.
Nevjerovatno ga je gledati kako raste, kako uci novi stvari, kako se igra... i neda da mu kazem da on moja mala bebica jer on je "big boy"

- 17:15 - Javi se (8) - Troši papir - #

ponedjeljak, 13.09.2010.

Prije 3-4 sedmice sam odlucila da je krajnje vrijeme to get my butt back in shape. Prije trudnoce (a Edi je vec dvije godine i 8 mjeseci) sam redovno isla u teretanu, muz i ja smo cesto igrali tenis, a za vrijeme trudnoce sam nekih 5 puta dnevno setala Monty-ja po 15ak minuta i po vrucini i po kisi i u sred najhladnije zime. Ali u zadnjih godinu dana od kako Montyja vise nama ni ja nemam razlog da se natjeram izaci iz kuce i kretati se jer Edu ipak ne mogu setati po svim vremenskim prilikama i u svako doba dana.

Tako sam odlucila da definitivno moram uraditi nesto po pitanju moje neaktivnosti. Znala sam da za odlazak u teretanu necu pronaci vremena i da mi treba program koji ce me motivirati i neko da mi kaze sta da radim, kako i koliko. Slucajem prilika djevojka sa kojom radim spomenula je kako ona ide na bootcamp - intenzivno vjezbanje 3 puta sedmicno (35-45 miniuta) uglavnom sa cow bells, resistance bands i dosta rastezanja. Iskreno da kazem, kad mi je prvi put rekla "cow bells" ja sam zamisljala velike krave iz reklama za Swiss cokoladu sa onim velikim zvonima oko vrata.
Takode, slucajem prilika taj njen bootcamp je imao neki back-to-school special po znizenoj cijeni za tecaj od 5 sedmica i cas u 5:30 ujutro sto je jedino vrijeme kad uopste mogu tako nesto da ubacim u svoj raspored (jer ostao mi je jos jedan CPA ispit za koji ucim skoro svako vece).

Znaci, zvijezde su se poklopile i izgovora nije bilo - upisala sam se na bootcamp! Juce smo imali orientation session da naucimo kako izgledaju vjezbe zagrijavanja i hladenja i da vidimo neke od glavnih vjezbi tek toliko da instruktor ne mora provesti mnogo vremena objasnjavajuci i pokazujuci kako se sta radi za vrijeme stvarnog vjezbanja. Jer stvarno vjezbanje je fast, fast, fast i nema se tu vremena puno sta objasnjavati. Poslije sat vremena ne-vjezbanja vratila sam se kuci osjecajuci bolove u nogama i rukama. Sta ce tek biti s mene kad uradim stvarni work-out??? Yikes!

Jutros sam ustala prije cika zore u 5 ujutro i dok sam se vozila (jedina na cesti, po mraku) pomislila da sam skrenula s pameti. Ali odlucila sam da cu istrajati tih 5 sedmica. Work-out mi se svidio - bio je tezak, brz, sa dosta vjezbi koje nikad prije nisam radila, noge mi otpadaju, jedva idem niz stepenice, ali opet nije lose kako sam mislila da ce biti. Sutra ce vjerovatno biti mnogo gore, ali ne odustajem. U srijedu i u cetvrtak sam opet tamo u 5:30.

Nije mi cilj smrsati jer kilaza mi je ok, zelim jednostavno biti u dobroj kondiciji. I zelim da mi se na rukama fino ocrtaju misici, ne oni veliki bilderski, nego oni fini, mali, kulturni :) A, vidjet cemo sta ce biti...

(ovo je instruktorov blog)

- 20:59 - Javi se (9) - Troši papir - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>