| < | studeni, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
|
Prije samo nekoliko sati sam mislila da cu Thanksgiving provesti u bolnici umjesto sa dobrim prijateljima i dobrom klopom. Onda me nazvao dragi i javio da se on i Edo veceras vracaju kuci i da je Edo u redu. A u ovo malo sati proslo mi je toliko misli kroz glavu da me glava naprosto zabolila. No, da krenem redom. U nedelju kad smo kupali Edu primjetili smo da na nogama ima male crvene tackice i da ima nekoliko malih ljubicastih modrica. Bilo nam je to cudno jer on skoro nikad nije imao modrice cak i poslije podova od kojih bi ja sva bila ljubicasta, ali smo odlucili pricekati nekoliko dana da vidimo sta ce se desiti. Juce sam ja primjetila da su tackice postale mnogo tamije, da ih ima i po rukama i malo po stomaku, a pojavilo mu se i jos 7-8 novih modrica. Kad je Edo legao spavati portazila sam sta bi to mogle biti male krvave tackice i ono sto sam nasla me toliko uzbunilo da sam jedva zaspala - purpura kojoj uzrok moze biti bilo sta od anemije do leukemije. Da, upravo ono sto svaka mama zeli cuti.... uh..... Jutros sam odmah u pola 9 nazvala Edinog doktora, ispricala im sta se desava i medicinska sestra mi je rekla da ga dovedem u 10. Sva sreca pa imamo super doktora koji je odmah znao o cemu se radi - pocetna diganoza Henoch-Schönlein purpura (HSP). Fino mi je objasnio o cemu se radi, pokazao mi knjigu sa slikama i opisom bolesti i rekao da postoji nekoliko varijanti (u jednoj mogu otkazati burezi, u drugoj moze da dode do velikih bolova u stomaku, u trecoj se krv ne grusa kako treba). Poslao nas je da vadimo krv, a na Edu su zaljepili neku kesicu da mu uhvati mokracu kako bi mogli provjeriti da li mu bubrezi rade kako treba, tj. da mu tijelo ne izbacuje proteine. Ja sam vec tad bila kao mali zombi, ali sam odvela mog hrabrog djecaka na vadenje krvi. Sva sreca da je to bilo samo spustiti se liftom 3 sprata, pa onda opet nazad gore kod doktora. Kad smo se vratili gaza koju su mu stavili na ruku je bila puna krvi i jos mu je krvarilo iz ruke. Ipak sam uspjela biti hrabra i ispustiti samo nekoliko suza iako sam htjela da oci isplacem. A Edo je bio tako dobar. Popio je svoj sokic od jabuke i krenuli samo da citamo sve knjige koje smo nasli u sobi za pregled. Utom je dosao i tatica i doktor na je javio da u mokraci nema proteina, da idemo kuci pa ce nas oni nazvati uskoro cim dobiju rezultate analize krvi. Nismo kod kuce bili ni 15ak minuta (tj. ja samo sto sam dosla nazad na posao) kad zvoni telefon. Situacija je hitna. Edo mora u Syracuse u bolnicu jer samo tamo imaju lijek koji mu treba. Trombociti su mu se spustili na 6,000 dok je normalni broj 110,000! Rekli su nam da pazimo da se niposto ne udari u glavu jer bi i mali udarac mogao izazvati krvarenje koje se mozda ne bi moglo zaustaviti. Ja sam odmah dosla nazad kuci (sva sreca pa mi treba s posla do kuce manje od 10 minuta), spakovala njih dvojicu za bolnicu i zaputila se doktoru koji je htio da me vidi da mi bolje objasni o cemu se radi. Prava diagnoza je ITP - Idiopathic thrombocytopenic purpura. Autoimmune! (Sva sreca pa stalno gledam House, pa sam tacno znala sta to znaci.) Tijelo mu proizvodi antitijela koja umjesto da napadaju virus napadaju krv i unistavaju trombocite, a posto je on mali i malo mu fali da padne i pozlijedi se, rizik krvarenja u mozak je veoma veliki. Mislim da ne trebam pisati o tome kako mi nije bilo ni do cega i kako sam se grozno osjecala. Sve dok me prije dva sata nije Haris nazvao iz bolnice i rekao da je Edo mali superko, igra se u bolnici i da se veceras vracaju kuci. Pricali su sa nekom predivnom, fantasticnom doktoricom koja mu je sve fino objasnila i Edo ce biti ok. Dobice inekciju koja ce mu podici trombocite, ali i dalje postoji sansa da bolest nece proci za 6 mjeseci, mada najcesce prode za 4 sedmice. Koliko je ta bolest opasna nismo ni znali dok doktorica nije Harisu rekla "dobra vijest je da nije leukemija". A evo, bas mi je sad Haris javio da krecu nazad kuci. Jedva cekam da ih zagrlim obojicu. Ove godine sam zahvalna da necemo biti u bolnici i da ce moj malecki biti u redu. |