| < | kolovoz, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
|
Na Niagarine vodopade smo posljednji put isli prije dvije godine. Edo je tad bio mali, malecki, samo je kroz moj belly mogao da cuje zvukove vode. I vidim iz posta od prije dvije godine da je uzivao i da se stalno mrdao :) No, ovaj put uzivao je mnogo vise, trckarao je oko nas i svaki put kad bi vidio vodopade rekao bi "mama, mama, voda!". A helikopteri i zute lift-kapsule na Skylon Tower-u su mu bili jos interesantniji - stalno je prema njima pokazivao prsticem i sav uzbuden ih gledao.  Bilo nam je ovo prvi put da smo isli sa kanadske strane i moram reci da se americka strana sa kanadskom ni uporediti ne moze. Pogled na same vodopade je mnogo, mnogo bolji, a i sve oko vodopada je mnogo ljepse uredeno. Tu su mnogobrojna setalista uz rijeku sa pogledima na oba vodopada, kafici, restorani, te setalista na nivou iznad glavne ceste. Parkovi i zelenilo se nalaze na sve strane, kao i baste sa raznoraznim cvijecem, sve naravno cisto i odrzavano. Turista je bilo jako puno, ali opet nismo osjecali da je guzva uzasna - uzivali smo u veceri i setnji pokraj vodopada koji se osjete na kozi kao sasvim male osvjezavajuce kapljice.  Poslije setnje smo iz hotela gledali vatromet i kako nam je soba bila na 14. spratu imali smo osjecaj da ga gledamo na ogromnom tv. Edo je govorio "wow" svaki put kad bi se jedan veliki rasprsnuo ispred naseg prozora.  Iduci dan smo se poslije dorucka u restoranu na 33. spratu hotela sa predivnim pogledima na vodopade zaputili u Marineland gdje smo gledali kitove, medvjede, morzeve i male jelene koji su Edi bili najdrazi. Naprosto je uzivao da ih gleda, da ide od jednog do drugog malog bambija, a oni su samo onako lezerno ljeskarili, lezali, totalno miri i navikli da ih djeca pipkaju i miluju po citav dan.   Jednu grupu malih jelena je cak pokusao da prepadne - sakrio se iza ograde i onda "iskocio" pred njih i rekao im "baaa", na sto oni uopste nisu reagovali, ali je Edo mislio da je to tako smijesno i tako super :) Cak smo uspjeli i da se provozamo na jednoj od voznjica za djecu, bila je to mala gondola koja se samo vrti u krug. Za sve ostale voznje je ipak bio previse mali, ali u gondoli smo itekako uzivali (ok, mozda ja malo vise jer sam se konacno mogla voziti na tim malim voznjama, ali i njemu je bilo zabavno iako je bilo malo zbunjen sto se vrtimo u krug).  Edica je bio fantastican mali putnik, ni jednom nije zaplakao. Na povratku kuci smo mu kupili malu kutijicu Froot Loops-a da ih jede u autu i kad sam trazala jedan kolutic rekao mi je "mama, kaka" i stavio kolutic u usta kao da kaze "ne valja ovo mama za tebe, ovo samo ja jedem". |