| < | srpanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
U petak smo proslavili Edin 6 mjesec – isli samo na party (ne za njega, bili smo gosti) i on je bio hit kao sto je uostalom hit i centar paznje gdje god ga odvedemo. Obozava da bude medu puno ljudi, svima se smije, u svakog gleda, sve ga zanima. Nevjerovanto je kako je drustven i kako se ne plasi se ljudi koje nikad nije vidio. Jedino ne voli doktora i medicinske sestre koje ga bockaju vakcinama. U utorak smo bili na sestomjesecnom pregledu i on je bio pravi dobrica. Mislim da bi ja plakala vise nego sto je on plakao da su mene tri inekcije ubole  Dogurao je na 28.5 inca (72.4 cm), a tezak je 21 lb 2 oz (9.58 kg). U 90om je procentu i za visinu i za tezinu – stvarno je veliki, a nas leda bole ako ga imalo duze nosimo. Zato ga sad polako ucimo da puze! U stvari, on se sam polako uci a mi samo strahujemo sta ce biti kad propuze jer i sad ga ne smijemo samog ostaviti, u sekundi se stvori na drugom kraju sobe. Kako mu je krenulo dobre su sanse da ce do kraja ovog mjeseca propuzati. Nevjerovanto ga je gledati kako svaki dan nauci nesto novo. Stalno nas iznenadi sa novim zvukovima (trenutni omiljeni zvuk je “da-da-da-daaa”), novim pokretima. Gledam ga kako drzi igracke, kako ih dohvati i okrece, kako jednu ostavi a drugu uzme, a znam da to nije mogao prije samo 3-4 sedmice. Sad je vec poceo i da negoduje i place kad mu uzmemo igracku s kojom se igra ili kad mu ne damo nesto sto zeli. A ono sto najvise zeli je daljiski, nije bitno koji, bitno je samo da je daljinski. Ili telefon. Takode uziva da zgrabi novine, magazin i knjige pa mi je sad problem kad mu citam jer ga vise ne mogu drzati u krilu inace ce nam sve knjige imati poderane listove. Pravi je mali vragolana, a postaje sve vjestiji i upusta se u nove pustolovine i vragolije. Ali se ne mozemo ljutiti na njega sta god da on uradi jer nam se stalno smije, a kad vidimo njegov osmijeh istopimo se istog trena. Meni je od svega najvise nevjerovatno kako je znatizeljan – sve zeli da vidi, da dotakne, uvijek se okrece na sve strane da vidi sta se desava. A zanimljivo je kako najvise “prica” kad je sam bez ijedne igracke. Onda se zabavi sa svojim rukama, prsticima, stopalima i prica li prica. Dragi i ja se stalno cudimo kako smo uspjeli da napravimo nesto tako savrseno.         |