Sloboda odraslih zove se odgovornost

Hrvatski su mediji (Večernji ili Jutarnji, na primjer) vrlo šturo izvijestili o nedavnom dvodnevnom posjetu njemačkog predsjednika Joachima Gaucka Vatikanu i Hrvatskoj, osvrćući se uglavnom na namjeru Njemačke da budno motri daljnje napore i napredak Hrvatske na putu prema EU članstvu. Ili, senzacionalistično 'analizirajući zašto Gauckova partnerica nije dobrodošla na privatnoj audijenciji kod Pape.

Čini mi se da je sasvim marginalno u hrvatskim medijima spomenuto da su Predsjednici Josipović i Gauck 7. prosinca 2012. na Pravnom fakultetu u Zagrebu održali predavanje na temu ''Moral i politika''. A upravo o sadržaju predavanja izvješćuju strani, posebice njemački mediji. Pod naslovom “Eine Nation verliert sich nicht, wenn sie bereut” (Nacija se ne gubi ako se razmišlja o vlastitoj krivnji) Die Welt donosi reportažu o Gauckovoj posjeti Hrvatske. Sličan naslov donosi i SEEbiz: "Njemački mediji o posjeti Gaucka: Hrvatska se mora suočiti s prošlošću" dok Slobodna Dalmacija izvještava o posjetu Gaucka s naslovom „Njemački predsjednik: Još dugo ćete se baviti prošlošću, korupcijom i krivnjom starijih.“



Dok se Predsjednik Josipoviću u svome predavanju bavio 'trokutom' morala, politike i prava, Predsjednik Gauck se osvrnuo najprije na činjenicu skorog hrvatskog članstva u Europskoj uniji, a onda puno sadržajnije govorio studentima/cama o ulozi njihove, ratnim sukobima neopterećene generacije, da razvija suradnju sa susjednim zemljama. Takvi se susreti u studentskim godinama događaju putem glazbe i koncerata, bio je simboličan Gauck, prisjećajući se kako su se i stanovnici bivši komunističkih zemalja glazbom približavale vršnjacima iz demokratskih zemalja. Slušajući njemačkog predsjednika pitala sam se koliko je on svjestan činjenice da su mladi danas u Hrvatskoj puno tradicionalniji i isključiviji nego je to generacija njihovih roditelja u studentskim godinama bila. Da među njima uglavnom nema kritičnog stava prema zločinima počinjenima u ratu i od hrvatske strane, jer ih mediji i društveni kontekst ni ne potiču da se suoče s njima. Gauckova je pak poruka bila da "kao odrasli građani moramo biti u stanju raspraviti što nije bilo dobro u prošlosti naše zemlje i uvidjeti ozbiljne pogreške." Najviše mi se u pamćenje urezala Gauckova poruka okupljenim studeticama i studentima da se sloboda odraslih naziva - odgovornošću. Die Welt između ostalog informira o Gauckovu stavu kako "države postaju ili jesu tek onda odrasle, kad se samokritično suoče s vlastitom, pa i bolnom prošlošću." Naime, to je sila okosnica Gauckova izlaganja kojim je, iako se neposredno obraćajući studentima, poslao i političku poruku Hrvatskoj.

Ovakva poruka ima težinu i legitimitet jer dolazi od strane nekadašnjeg angažiranog borca za ljudska prava koji potječe iz bivšeg DDR-a pa je i sam neposredno iskusio i veći totalitarni mrak od onoga kojem je u bivšem političkom sustavu bila izložena naša i zemlje susjedstva. Osim toga, Gauck je od ujedinjenja Njemačke do 2000. godine bio je Federalni povjerenik za Stasijeve arhive Bundesbeauftragter für die Stasi-Unterlagen, instituciji koja je bila zadužena za svojevrsni postupak lustracije, proučavajući i arhivirajući dokumente Stasija,i omogućujući građanima iz bivšeg DDR-a uvide u spise koji su se njima bavili. Smatra se da je upravo Gauckovo nasljeđe ("Gauck-Behörde") činjenica da je zainteresiranoj javnosti omogućio pravo na informaciju, a izbjegao revanzionistički obračun s totalitarnom prošlošću DDR-a.